u petak 18. listopada 2024., na drugi dan Sukota, s rabinom Lucianom Moše Prelevićem i glavnim tajnikom Zoranom Ferberom bio sam u Domu zaklade Lavoslava Schwarza. Bio je to za mene emocionalno težak posjet. U taj dom zalazim od dječačkih dana od vremena kada je ravnateljica bila Zlata Švabenic, ona ista gospođa koja mi je bila doda, teta u dječjem vrtiću na Tomislavom trgu.

Sjećam se i dr. Nade Reiner i Paule Novak, spomenut ću one koje su nas ostavile i msebe ugradile u ovaj dom. U ovaj dom zalazim kao liječnik gotovo 50 godina i godinama kao predsjednik općine. Bio je i je dio mog života. U petak sam, bojim se, nažalost posljednji puta bio u toj zgradi, posljednji puta dok su tamo svi korisnici doma, zaposleni ljudi s kojima sam surađivao godinama.

Teško je to prihvatiti i shvatiti kada se otvore vrata doma i ugleda predvorje koje vas uvijek zapuhne svojom toplinom s pogledom na lijepo stubište i blagovaonu. Prostor gdje sam uvijek nalazio one najagilnije korisnike doma oko stola u razgovoru uz kavu ili neko drugo piće u dobrom raspoloženju s osmjehom. Sve mizgleda lijepo, netaknuto. Prvi dojam. Lijep dojam. Na žalost to nije tako.

Kako vam je poznato dom je u potresu teško stradao, rekonstrukcija je po pregledu statičara neisplativa. Od države u svemu tome nismo dobili nikakvu pomoć kao ni mogućnost rekonstrukcije uz učešće europskih sredstva bez obzira da se radi o najstarijoj ustanovi takvog profila u RH. Zgrada je za rušenje.

Broj naših članova koji računaju na dom je nedostatan za projekt gradnje novog doma. Posljednjih godina broj članova općine i pripadnika zajednice koji su boravili u domu maksimalno je petnaest. Danas deset. Projekt je financijski neisplativ.

U svemu tome počeli smo tražiti mogućnost da korisnike doma premjestimo u odgovarajući novoizgrađeni dom i nakon nekog vremena pronašli smo dom u

izgradnji na Slavonskoj aveniji pod uvjetima koji su nama i trenutnim korisnicima prihvatljivi i zadovoljavajući.

Na žalost završetak gradnje i otvaranje doma odužilo se za više od godinu dana.

Sada smo tu na kraju jednog puta i na početku novoga. S korisnicima Doma na novu lokaciju odlazi i manji dio zaposlenika DZLS-a.

Samo zatvaranje Doma traži određeno vrijeme, rad i financijska sredstva.

Postoje određeni planovi za Bukovačku 55 koji su u postupku i vjerujemo da ćemo u svemu tome uspjeti i da ćemo vas uskoro moći obavijestiti što i kako.

Ognjen Kraus