ŽIVOTNI CIKLUS OD ROĐENJA DO SMRTI I NAKON SMRTI

Židovski rituali označavaju važne faze u životu svakog pojedinca, ali isto tako i njegove obitelji, kao i zajednice u cjelini. Rituali često označavaju tranziciju iz jedne faze u drugu.

ROĐENJE (HUDELET)

Prema židovskom vjerskom zakonu (Halaha), iako ljudska duša postoji i prije rođenja, ljudski život počinje rođenjem, odnosno od trenutka kada prilikom rađanja većina djetetovog tijela ili barem glava proviri iz majke.

Židovstvo u potpunosti odbacuje ,,originalnog grijeha“ i smatra da se dijete rađa čisto, potpuno oslobođeno od grijeha. Carski rez je prema židovskom vjerskom zakonu dopušten, kao i svaki drugi postupak u cilju spašavanja života bilo majke ili djeteta. Medicinski potpomognuta oplodnja je dopuštena.

DAVANJE IMENA DJETETU

Tijekom židovskih rituala, npr. pozivanje na čitanje Tore (Alija Tora) ili prilikom ispisivanja Ketuba (ženidbeni ugovor) ili prilikom govorenja određenih molitvi, osoba formalno upotrebljava svoje hebrejsko ime.

Djevojčica dobiva ime kada se njen otac pozove na čitanje Tore prvi put poslije njenog rođenja.

Dječak dobiva ime tijekom ceremonije njegovog ritualnog obrezivanja (Brit Mila).

Generalna forma hebrejskog imena za mušku osobu je: ,,ime muške osobe ben (sin) ime oca“, a ženske osobe je: ,,ime ženske osobe bat (kćer) ime oca“. Nema formalnog vjerskog zahtjeva da ime bude na hebrejskom. Može biti i na Jidišu.

Ime samo po sebi nema neko posebno vjerskog značenje. Aškenazi imaju običaj imenovati dijete prema nedavno preminulom članu bliske obitelji, djelomično da se tok osobi iskaže poštovanje, a djelomično zbog praznovjerja u slučaju davanja imena živih ljudi. Djetetu se nikako ne daje očevo ime. Kod Sefarda nije neuobičajeno dati djetetu ime oca ili još živućeg rođaka.

BRIT MILA

Za Židove rituali počinju od samog rođenja, s Brit Mila za dječake i Simhat Bat za djevojčice.

Brit mila, ili kako Aškenazi izgovaraju Bris Mila, je ritual obrezivanja muškog djeteta osmog dana poslije rođenja i datira od otprilike 3700-4000 godina i Saveza koji je B-g napravio s Abrahamom. Riječ Brit znači savez, a Mila obrezivanje. Obrezivanje (Brit Mila) je znak da dječak pripada židovskoj vjeri.

Uobičajeno se radi u kući obitelji ili u sinagogi osmog dana nakon rođenja, ako mu to zdravlje dopušta. Može se uraditi i u bolnici. Brit Mila (obrezivanje) izvodi medicinski obrazovani profesionalac kojeg nazivamo mohel.

Brit Mila je vanjski fizički znak vječnog Saveza između B-ga i židovskog naroda, ali je i postao sastavni dio židovske tradicije i nasljeđa, tako da je to ritual koji izvode apsolutna većina Židova, bez obzira na to da li su religiozni ili ne.

SIMHAT BAT

Simhat Bat je ceremonija koja slavi rođenje djevojčice. Riječ ,,Simha“ znači radost, a ,,Bat“ djevojčica, pa bi se izraz ,,Simhat Bat“ mogao prevesti kao ,,radost djevojčice“.

Ceremonija je novijeg datuma i usredotočuje se na blagoslov bebe i objašnjavanje roditeljskog izbora djevojčičinog imena. Može se održati u sinagogi ili u nekoj dvorani za svečanost.

PIDJON HABEN

Pidjon Haben je otkup prvorođenog sina. Židovski zakon i tradicija kažu da sve prvorođeno i općenito najbolje pripada B-gu. To je činjenica i sa prvorođenim sinovima. Prema Tori originalno su prvorođeni sinovi trebali biti svećenici i osoblje u " Šatoru sastanka ". Ali nakon slučaja sa "Zlatnim teletom" zbog svog ponašanja prvorođenci gube tu ulogu, a Bog bira pleme Levi umjesto njih za te funkcije. Iako su prvorođeni sinovi zamijenjeni Levitima (Kohanim), oni su i dalje zadržali određenu svetost i zato ih su roditelji morali otkupiti od Kohena (svećenika).

Otkup sina naziva se Pidjon Haben. Tora navodi da se ceremonija otkupa najranije može obustaviti 31 dan nakon rođenja prvorođenog sina. Sin se otkupljuje novcem, tako da njegov otac daje pet srebrnih šekela ili njihov ekvivalent (danas približno ok 150 kuna) jednom Kohenu po svom izboru.

Pri tom se radi i kratak ritual (Br.: 18:14-18). Obavezu otkupa imaju roditelji samo prvorođenih sinova rođenih na prirodan način, ali se ne primjenjuje na članove plemena Levi.

BAR/BAT MICVA

Bar i Bat Micva ( Sin/ Kćer zapovijedi ) ceremonija označava tranziciju od djeteta u odraslu osobu. Tehnički, termin Bar/ Bat Micva se odnosi na dijete koje postaje punoljetno prema židovskim vjerskim propisima i zato bi bilo korektnije kazati da dječak na svoj 13 rođendan postaje Bar Micva, a djevojka na svoj 12 rođendan postaje Bat Micva, bez obzira da li imali ceremoniju ili ne. To znači da roditeljska odgovornost za dijete na taj dan prestaje, a dijete postaje " vjerski punoljetno " i odgovorno za samog sebe. Ta odgovornost se očituje u djetetovoj obavezi održavanja svih B-žjih i rabinskih zapovijedi i uredbi (Micvot).

Tijekom Bar Micva ceremonije u sinagogi dječak se prvi put umotava u molitveni šal (talit) i stavlja na sebe molitveno remenje (tefilin), te se poziva na čitanje Tore ( Alija ).

Tokom Bat Micve djevojka čita molitvu iz molitvenika (Sidura) ili daje svoje viđenje neke biblijske priče.

VJENČANJE (HATUNA)

Jako puno stvari u židovstvu je vezano uz obiteljski život. Obitelj je nukleus oko kojeg se sve gradi i zato su rituali prilikom vjenčanja u fokusu svih. Nema propisanog mjesta gdje bi se vjenčanje trebalo obaviti. Neki to rade u sinagogi, neki u posebnim dvoranama, a neki na otvorenom.

S obzirom na to da se vjenčanje radi ispod ,,hupa“ (baldahina), koja simbolizira kuću koju će supružnici zajedno graditi, neke zajednice inzistiraju da se vjenčanje radi na otvorenom. Židovsko vjenčanje je vjenčana ceremonija koja slijedi židovske zakone i tradiciju. Dok razne zajednice imaju različite običaje, postoje zajedničke stvari.

Prva je to ,, Ketuba “ (ženidbeni ugovor), koji ,, hatan “ (mladoženja) potpisuje zajedno sa dva svjedoka. U Ketubi pišu sve obaveze supruga prema supruzi, kao što su hrana, odjeća, bračni odnosi, ali i iznos alimentacije u slučaju rastave. Tu su još ,,hupa“ (baldahin) pod kojim se radi vjenčanje, zatim prsten kojim mladoženja ( ,, hatan “ ) posvećuje mladu ( ,, kalu " ).

Tehnički se židovsko vjenčanje sastoji od dvije faze.

Prva je: ,, Kidušin “ (posvećivanje), koje se još naziva i ,, erusin “ (zaruke); i od druge: ,, nisuin “ ( vjenčanja ) kojim mladi počinju zajednički život. Prvom fazom mladoženja posvećuje mladu sebi i tako je izdvaja i zabranjuje svim drugim muškarcima, a drugom fazom počinje njihov zajednički život.

Ceremonija kojom je završen nisuin poznata je pod imenom ,,hupa“.

Najpoznatiji čin na židovskom vjenčanju je mladoženjino razbijanje čaše, koje prema nekim tumačenjima izražava žalost za uništenim Hramom u Jeruzalemu.

SMRT I RITUALI ŽALOVANJA

Smrt u židovstvu pokreće niz važnih rituala. Čim Židov čuje za smrt bliskog člana obitelji ili za smrt voljene osobe ili neku veliku tragediju kao iskaz tuge razreže ( kerija ) odjeću, za roditelje na lijevoj strani grudi iznad srca, a za sve ostale na desnoj strani.

Pogreb se dogovara što prije. Prema židovskim propisima bi trebao biti unutar 24 sata, ali ako obitelj pokojnika dolazi iz daleka može se pričekati s pogrebom.

Prije sahrane tijelo pokojnika se ritualno opere i očisti. Tijelo se oblači u posebnu odjeću i niti u jednom trenutku se ne ostavlja samo (šomerim). Tijelo se mora sahraniti u zemlju i u principu se ne bi trebalo sahraniti u sanduku, ali može.

Postoje tri faze žalovanja. To su: anenut, šiva i avelut.

Anenut je period od trenutka smrti do same sahrane i tada je obitelj oslobođena svih drugih obaveza, jer mora pripremiti sahranu. Sve stvari vezane uz sahranu i brigu o tijelu radi Hevra Kadiša ( " Sveto društvo "). Oni se brinu i o groblju. Dolaskom na sahranu članovi zajednice izražavaju počast pokojniku ( ,,kavod hamet“) i tješe ožalošćene ( ,, nihun avelim " ). Druga faza žalovanja se zove Šiva (sedam). Nakon sahrane obitelj odlazi kući i sedam dana žaluje u kući i u principu ne napušta kuću. Prvo jelo nakon sahrane koje jedu ožalošćeni je nešto okruglo ( tvrdo kuhano jaje ili leću), kao simbol vječnog života.

Nakon Šive počinje treća faza žalovanja: avelut. Kad netko izgubi roditelja žaluje cijelu godinu dana, izbjegavajući vesele događaje i govoreći Kadiš (molitvu za mrtve) svaki dan 11 mjeseci. Za supružnika avelut traje 30 dana ( " šlošim " ).

Običaj je da se 40-ti dan otkriva nadgrobna ploča.

Jorcajt / Jarcajt je godišnjica smrti. Noć prije mnogi Židovi pale svijeću u sjećanje na pokojnika. Svijeća gori 24 sata i taj dan se govori Kadiš.

ZAGROBNI ŽIVOT

Židovstvo je uvijek održavalo vjerovanje u zagrobni život ( " Olam Haba " ), ali oblici koje je to vjerovanje poprimalo i načini na koje je izraženo jako su varirali i razlikovali su se od razdoblja do razdoblja. Tako i danas nekoliko različitih koncepcija o sudbini čovjeka nakon smrti, koje se odnose na besmrtnost duše, uskrsnuće mrtvih i prirodu svijeta koji dolazi nakon mesijanskog otkupljenja, postoji rame uz rame unutar židovstva. Iako su ove koncepcije isprepletene, ne postoji općeprihvaćeni teološki sustav koji se odnosi na njihov međusobni odnos