U Židovstvu posvećujemo tri stvari: vrijeme, prostor i ljude.
Vrijeme su Šabat i blagdani, prostor su Šator sastanka, kasnije pretvoren u Hram u Jeruzalemu, te donekle prostor sinagoge. Riječ ,,posvetiti“ (K-D-Š) u svom osnovnom značenju označava ,,izdvojenost (za nešto)“ ili ,,posebnost“, u smislu služenja B-gu.
Što se tiče ljudi, židovski narod se dijeli na Kohene (svećenike), Levite (ostatak plemena Levi) i na Izrael (sve ostale). Koheni i Leviti služe u Hramu kao svećenici i njegovo osoblje.
ŽIDOVSKI KALENDAR
Prva zapovijed koju B-g daje židovskom narodu dok se još nalazi u egipatskom ropstvu je da formira kalendar (Izl.: 12:2). Principijelno postoje dvije vrste: sunčani ( solarni ), koji se temelji na kretanju Zemlje oko Sunca, i lunarni ( mjesečev ), koji se temelji na kretanju Mjeseca oko Zemlje. Lunarna godina je 11 dana kraća od solarne, i zato praznici, bilo vjerski bilo sekularni, koji su vezani uz određeni datum lunarnog kalendara putuju tijekom godina i ne padaju u isto godišnje doba. Podjela godine na godišnja doba su karakteristike sunčanog kalendara.
Druga zapovijed koju je B-g dao židovskom narodu je da praznik Pesah uvijek mora pasti u proljeće, te je stoga židovski kalendar kombinacija lunarnog i solarnog. S obzirom na to da Pesah mora uvijek pasti u proljeće talmudski rabini uvode pojam prijestupne godine, odnosno u ciklus od 19 godina, u kojem se svake treće, šeste, osme, jedanaeste, četrnaeste, sedamnaeste i devetnaeste godine dodaje jedan mjesec od 30 dana i naziva se adar šeni (drugi adar) ili veadar.
Standardna židovska godina ima 12 mjeseci po 29 ili 30 dana, što znači da ima 354 dana. Mjesece brojimo od nisana (najčešće pada u travnju) do adara (najčešće u ožujku). Imena mjeseca su slijedeća: nisan, ijar, sivan, tamuz, av, elul, tišri, hešvan, kislev, tevet, š'vat, adar, a u prijestupnoj godini još adar šeni ili veadar. Mjesecom nisanom, dakle u proljeće, počinje židovska liturgijska (sinagogalna) godina, dok opća židovska godina počinje prvim tišrijem (najčešće u rujnu), sedmim mjesecom židovskog kalendara, kada je po židovskoj tradiciji stvoren svijet, odnosno Adam, prvi čovjek.
Mjesec u židovskom kalendaru počinje pojavom mladog mjeseca. Dan počinje uvečer dolaskom noći i pojavom tri srednje velike zvijezde, a također i završava pojavom tri zvijezde sljedeće noći (cet kohavim), prema stihu iz Tore: ,,I bi večer, i bi jutro, dan jedan“ (Pat.: 1:5).
MLAĐAK (ROŠ HODEŠ)
Roš Hodeš, što literarno znači ,, glava mjeseca “, je manji židovski praznik koji označava početak svakog židovskog mjeseca. Na kraju mjeseca koji ima 30 dana, Roš Hodeš se obilježava dva dana, trideseti dan prethodnog, kao i prvi dan sljedećeg mjeseca. Ako prethodni mjesec ima samo 29 dana, tada je Roš Hodeš samo prvi dan sljedećeg mjeseca.
Roš Hodeš je manji židovski blagdan, najsličniji nekom polu blagdanu, s nekim značajnim promjenama u liturgiji. U tradiciji brojnih židovskih zajednica Roš Hodeš se smatra posebnim blagdanom samo za žene. Neki komentatori kažu da su žene dobile taj praznik kao nagradu s obzirom na to da prilikom pravljenje Zlatnog teleta nisu sudjelovale davanjem svog nakita, dok su prilikom pravljenja Šatora sastanka prednjačile svojim doprinosom. Roš Hodeš je dan kada mogu apstinirati od svog posla. U nekim zajednicama, posebno sefardskim žene imaju običaj da se sakupe i druže, zabavljajući se čitanjem tradicionalne židovske literature, razgovarajući o židovskoj etici ili radeći na nekim socijalnim projektima.
Uobičajeni pozdrav je: ,,Hodeš Tov“, dok se Aškenazi pozdravljaju sa: ,,Gut Hojdeš “. Oba pozdrava imaju isto značenje: ,, Dobar novi mjesec “.
ŠALOŠ REGALIM ( HODOČASNI BLAGDANI )
PESAH
Pesah uvijek slavimo u proljeće, u mjesecu nisanu od 15 do 22, dakle osam dana. U Izraelu se slavi sedam dana, do 21. nisana. Prva dva i zadnja dva dana su blagdani (,,Jom Tov“), a četiri srednja su polu blagdani (,,Hol Hamoed“).
Pesah je blagdan ,, naše slobode “ ( ,, Zman Herutenu “ ) i podsjeća nas na izbavljenje iz egipatskog ropstva ( ,, Jicijat Micraim “ ). To je događaj kojim počinje narodna egzistencija židovskog naroda, zato kažemo da je to ujedno i rođendan židovskog naroda. Blagdan je zato u načinu slavljenja pun simbola koji nas podsjećaju na te događaje. Kroz svih osam dana Pesaha ne smijemo jesti ništa ,, hamec “ ( kvasno ), jer su Izraelci u brzini izašli iz ropstva, te nisu uspjeli spremiti kruh kao inače. Zato iz svojih kuća moramo ukloniti sve kvasno, sav ,, hamec “. Umjesto kruha jedemo ,,macot“ (maces).
Prve dvije večeri Pesaha radimo Seder, svečanu večeru u kojoj stvari radimo po određenom redoslijedu i čitamo Hagadu, tekst s tumačenjima talmuskih rabina o pojedinim biblijskim rečenicama koje govore o ropstvu u Egiptu ( ,, Micraim “ ) i o oslobođenju. Svaka hrana na Seder tanjuru simbolizira neki element priče o Izlasku. Tijekom večere jedemo bilje umočenu u slanu vodu, gorko bilje kao uspomenu na gorčinu ropstva, haroset, smjesu sličnu glini kao spomen na težak ropski rad u Egiptu. Tijekom Sedera pijemo četiri čaše vina zbog četiri nivoa slobode. Uz četiri čaše vina svi smo obavezni to večer jesti macot i gorko bilje.
Blagdan je dobio ime Pesah jer je B-g u Egiptu kažnjavajući Egipćane s deset udaraca zaobišao (preskočio) kuće Židova. Riječ Pesah označava i posebno janje koje se prinosilo u Hramu kao ,, pashalni prinos “ (,, Korban Pesah“). Blagdan se još naziva ,,Hag Hamacot“ ( Blagdan beskvasnog kruha ).
Uobičajen pozdrav za Pesah je: ,, Hag Pesah Sameah “ ( Sretan hodočasni blagdan Pesah ) ili kraće ,, Pesah Sameah “ ili još kraće ,, Hag Sameah “). Sefardi običavaju pozdraviti sa: ,, Moadim Lesimha “ ( Blagdani su za radost ). Odgovor je: , ,Hagim Uzmanim Lesimha “ ( Blagdani i svečanosti su za radost ). Aškenazi se pozdravljaju sa: ,, Gut Jontev “ ( Dobar blagdan ).
Pesah je važan za Židove jer:
- podsjeća Židove da je B-g moćan i dobar
- slavi rođendan Židovske nacije
- slavi slobodu Židovskog naroda
Od druge večeri Pesaha do blagdana Šavuota brojimo Omer, a od amide u Musafa za jutarnju molitvu prvog dana molimo za rosu, i prestajemo umetati dodatke za zimu.
VRIJEME BROJANJA OMERA ( SEFIRA )
Počevši od druge večeri Pesaha do dana pred Šavuot prema Tora zapovijedi brojimo svaku večer Omer. Blagdan Šavuot, blagdan davanja Tore nije imao unaprijed određen datum, nego se brojeći sedam tjedana (49 dana) židovski narod morao uzdići na potreban nivo za dobivanje Tore. Drugi razlog za brojanje je simbolično povezivanje Izlaska iz Egipta s davanjem Tore.
Vrijeme brojanje Omera ili kraće dani ,, sefira “ je i vrijeme velike žalosti za židovski narod, jer su se u to doba godine dogodile brojne tragedije, od kojih je najpoznatija smrt 24000 učenikate rabina Akive. Zato se dani Sefire smatraju danima nacionalne žalosti i zato u te dane ne priređujemo radosne manifestacije, pa ni vjenčanja, a također u znak žalosti se ne šišamo niti ne brijemo. Jedini je radosni dan Lag Ba'Omer, 33 dan Omera.
Omer je bila mjerica ječma koju su Izraelci prinosili dnevno od Pesaha do Šavuota.
LAG BA'OMER
Trideset treći dan brojanja Omera, koji pada na 18. ijar je manji židovski praznik, koji slavi pobjedu Bar Kohbe nad Rimljanima, kao i prestanak kuge koja je zavladala među učenicima rabina Akive u 2 st.p.n.e. Tog dana se prekida žalost koja je uobičajena u vrijeme brojanja Omera.
U hebrejskom jeziku slova u alefbetu imaju i brojevnu vrijednost, tako se riječ ,,lag“ sastoji od slova ,,lamed“, čija je brojevna vrijednost 30 i ,,gimel“ čija je brojevna vrijednost 3, što znači 33.
Prema Kabali rabin Šimon bar Johaj (Rašbi), kojeg kabalistička tradicija drži autorom najvažnije knjige Kabale ,,Zohara“, je umro na taj dan i zato u Izraelu tisuće i tisuće vjernika dolazi u Meron, blizu Safeda (Cvata) na njegov grob. Običaj je da se i uvečer uoči Lag Ba'Omera zbog njegove smrti pale velike lomače.
ŠAVUOT
Hag HaŠavuot ili Praznik sedmica događa se sedam tjedana nakon Pesaha. Pedeseti dan je Šavuot. Praznik slavi Davanje Tore (Matan Tora) na brdu Sinai, odnosno sklapanje Zavjeta (Brit) između B-ga i židovskog naroda. Ovo je jedan od najvažnijih praznika za Židove, jer držimo da je davanje Tore najveći i najvažniji moment ne samo židovske, nego i svjetske povijest. U Izraelu traje jedan , a izvan dva dana. Za oba dana vrijede ista pravila kao za Šabat, osim što je dozvoljeno kuhanje. Šavuot je drugi od tri hodočasnički blagdana kada su svi Izraelci morali doći u Hram u Jeruzalem.
Uoči Šavouta (Erev Šavuot) palimo dvije svijeće. Nakon večernje molitve nad čašom crnog vina posvećujemo praznik i uživamo u Šavuotnoj večeri. Običaj za Šavuot je da se jedu mliječna jela. Također mnogi Židovi imaju običaj ostati budni čitavu noć i provesti je u učenju da bi ujutro na sam dan Šavuota jutarnju molitvu počeli izlaskom sunca. U sinagogi uz posebne Šavuotne molitve, govorimo 10 zapovijedi i čitamo Knjigu o Rut (Sefer Rut), kao ultimativnom konvertit na Judaizam. Radnja knjige se odvija tijekom vremena žetve pšenice, koja u Izraelu pada u vrijeme Šavuota.
Praznik Šavouta je poznat pod nekoliko raznih imena. Tora ga naziva Hag HaŠavuot (Praznik sedmica), Hag HaKacir (Praznik žetve) i Jom HaBikurim (Dan prvih plodova), a u Talmudu je poznat i pod imenom Aseret (Završetak), jer rabini drže da je to pravi završetak Pesaha. Pozdrav za Šavout je Hag Šavuot Sameah (Sretan hodočasni blagdan Šavuot) ili kraće Hag Sameah.
SUKOT
Sukot (Hag HaSukot) ili Praznik sjenica slavimo 15.tišrija (rujan ili listopad), pet dana poslije Jom Kipura i traje sedam dana u Izraelu, a osam izvan. Ovim praznikom Židovi se podsjećaju na naše pretke koji su nakon Izlaska iz Egipta 40 godina proveli lutajući divljinom (pustinjom) i boraveći u sjenicama. To vrijeme komemoriramo praveći sjenice (kolibice) i boraveći u njima tijekom svih sedam (osam) dana praznika. Sjenica se na hebrejskom kaže ,,suka“ (množina sukot). Gradimo je kao privremenu strukturu s krovom od grana drveća kroz koje se vide nebo i zvijezde. Židovi u njima jedu i spavaju u cilju ponovnog proživljavanja iskustava naših predaka, koji su tako živjeli.
Vrijeme Sukota je vrijeme kada u sinagogi molimo za kišu za sve narode svijeta. Tijekom čitanja Halela, psalama kojima veličamo Boga, Židovi mašu s ,,arba mimim“ (,,četiri vrste“) u pravcu sve četiri strane svijeta. Govore se i posebne molitve ,,hašanot“. Razni su običaji kako se to radi, ali pri tom svi imaju iste četiri vrste (arba minim): granu palme (lulav), tri grančice mirte (hadasa), dvije grane vrbe (arava), koje drže zajedno kao snop u jednoj ruci i jedan citrus (etrog), koji drže u drugoj. Na Šabat se arba minim ne koriste.
Ovaj praznik je prvenstveno poznat pod imenom Hag HaSukot (Praznik sjenica), ali i kao Hag Asif (Praznik sveukupnog skupljana ili završna berba), jer svaki od tri hodočasnička praznika ima i svoju poljoprivrednu dimenziju. Rabini u Kidušu i molitvama ovo vrijeme godine nazivaju Zman Simhatenu (Vrijeme naše radosti). Pozdrav za sve dane Sukota je Hag HaSukot Sameah (Sretah hodočasni blagdan Sukot) ili skraćeno Hag Sameah (Sretan Blagdan).
Prva dva dana su praznici (U Izraelu samo prvi), i za njih vrijede ista pravila kao i za Šabat, osim što je dozvoljeno kuhanje, dok su ostali dani polu praznici (Hol HaMoed). Na Šabat Hol Hamoed u sinagogi se čita Knjiga propovjednikova (Kohelet).
SIMHAT BET HAŠOEVA
Tijkom svih dana polu praznika rade se posebne proslave uz muziku i ples i to je vjerojatno najveselije vrijeme u Izraelu. Poznate su pod imenom Simhat Bet HaŠoeva (Ceremonija izvlačenja vode za prolijevanje po oltaru). Komemorira ceremoniju izvlačenje vode iz bazena Šiloa za prinošenje te vode kao jedinstvene ponude (žrtve) na oltar Hrama, što se radilo u vrijeme postojanja Hrama u Jeruzalemu.
HOŠANA RABA
Sedmi dan Sukota je poznat pod imenom Hošana Raba (Velike molbe). Ovaj dan obilježava posebna služba u sinagogi kada se držeći arba minim (četiri vrste) u ruci sedam puta kruži oko oltara govoreći dodatne molitve i udarajući sa snopom od pet grančica vrbe po podu sinagoge.
ŠEMINI ACERET I SIMHAT TORA
Praznik koji se odmah nastavlja na Sukot je poznat pod imenom Šemini Aceret (Skupština osmog dana). Iako je dio Sukota, Šemini Aceret se obično smatra odvojenim praznikom i za njega vrijede pravila kao za Šabat osim kuhanja. Na Šemini Aceret Židovi više nemaju obavezu boravljenja u suka.
U dijaspori postoji još jedan dodatni praznik. Zove se Simhat Tora (Radost Tore), rabinske je naravi i izvan Izraela se slavi deveti dan. U Izraelu se Simhat Tora slavi isti dan kao Šemini Aceret. Simhat Tora je židovski rabinski praznik koji slavi i obilježava završetak godišnjeg čitanja Tore u sinagogi, i istovremeno označava početak novog ciklusa. Slavlje se radi u sinagogi kada svi prisutni zovu na čitanje iz Tore i kada također svi plešu sa svicima Tore.
"VISOKI" BLAGDANI
Visoki blagdani se u židovskoj literaturi nazivaju Jamim Norajim (Dani strahopoštovanja). Taj period traje deset dana, a naziva se još i Aseret Jemei Tešuva (Deset dana pokajanja). Počinje s Roš Hašanom (Novom godinom), a završavaju s Jom Kipurom (Dan pomirenja).
ROŠ HAŠANA
Roš Hašana (Nova godina) je dvodnevni blagdan koji označava početak židovske Nove godine, ali i prvi od Deset dana pokajanja. Židovski datum je 1.tišrija, prvi dan sedmog mjeseca židovskog kalendara, i tog dana se mijenja kalendarska godina. Židovi broje godine od stvaranja Adama, prvog čovjeka, dakle od početka čovječanstva i po tome su jedinstveni, jer sve druge religije formiraju kalendar i počinju brojati godine od nekog događaja koji je važan samo njima. Roš Hašana obično pada ili u rujnu ili u listopadu.
U Tori se ne spominje ime Roš Hašana, nego se taj dan naziva Jom Terua.
(,,Dan kada se čuje zvuk šofara (ovnov rog))“. Rabinska literatura (Mišna) sadrži drugu poznatu referencu na Roš Hašana kao ,,Sudnji dan“ (Jom HaDin), jer se na taj dan odrađuje sudbina svijeta, ljudskog roda i svakog čovjeka pojedinačno. U traktatu Talmuda o Roš Hašana stoji da se na Roš Hašana otvaraju tri knjige računa, u kojima su zabilježene sudbine zlih (rašaim), pravednika (cadikim) i onih u sredini (benoni). Imena pravednika odmah se upisaju u ,,Knjigu života“ i oni su zapečaćeni ,,da bi živjeli“. Onima u sredini imaju deset dana sve do Jom Kipura da razmisle, pokaju se i poprave svoju situaciju te zasluže život, dok su zli ,,zauvijek izbrisani iz knjige živih“. Neki midraški opisi prikazuju B-ga kako sjedi na prijestolju, dok se knjige koje sadrže djela čitavog čovječanstva otvaraju za pregled i svaka osoba prolazi ispred Njega radi ocjene njegovih djela.
Zato je ovo period godine kada se Židovi fokusiraju na svoj odnos s B-gom i preispituju svoje djelovanje u protekloj, ali i o ono što žele u narednoj godini. Zapravo Božji sud nije fokusiran na prošla djela, nego na našu namjere i planove u narednoj godini.
DANI PRIJE ROŠ HAŠANE
Cijeli mjesec elul, koji prethodi Roš Hašana, u židovskom životu je određen kao mjesec priprema za sam dan Roš Hašana. Taj čitav mjesec je vrijeme osobne introspekcije i pokajanja. Čitaju se posebne molitve, Selihot i Knjiga psalama, a šofar se puše na kraju jutarnje službe svakog radnog dana, jer njegov zvuk bi trebao poslužiti kao poziv za osobno buđenje. Uobičajeno se povećava davanje cedaka (milostinje). Ujedno se traži oprost od ljudi kojima smo učinili nešto loše, uključujući i govorenje lošeg i ogovaranje (lašon hara)
ŠOFAR
Tijekom dva dana Roš Hašana Židovi provode puno vremena u sinagogi čitajući posebne molitve, kao i iz Tore. Najpoznatiji ritual Roš Hašana je puhanje u šofar, glazbeni instrument izrađen od životinjskog roga, najčešće ovna. Šofar se puše na raznim mjestima tijekom jutarnje službe za oba dva dana Roš Hašana, s ukupno 100 zvukova svakog dana. Ako Roš Hašana padne na Šabat zabranjeno je puhati u Šofar. Iako je puhanje šofara Tora zapovijed, rabini kažu da je to također simboličan ,,poziv na uzbunu“, koji bi trebao poticati svakog Židova da se popravi i pokaje, a ujedno naglašava glavnu temu molitvi za Roš Hašana, a to je prihvaćanje B-ga kao ,,Kralja svijeta“, te Njegova ,,krunidba“, kao prihvaćanje presude koja će uslijediti. Tora zapovijed (micva) nije puhati u šofar, nego čuti njegav zvuk.
Postoje tri osnovna zvuka i njihove međusobne kombinacije:
1. Tekia - jedan dugi zvuk, zadnji zvuk se zove ,,tekia gedola“ i jako je dug
2. Ševarim - se sastoji od 3 povezana srednja zvuka
3. Terua – se sastoji od 9 jako kratkih isprekidanih zvukova
SIMBOLIČNA JELA ZA ROŠ HAŠANA
Uoči same Roš Hašana blagdanske večere jedu se simbolična jela (simanim), jer time želimo iskazati što želimo u sljedećoj godini. Pojedine zajednice imaju svoje običaje i jela koja jedu, ali većini je zajedničko jedenje jabuka umočenih u med, kao simbol želje i nade u dobru i slatku godinu. Tu je još i nar, čiji veliki broj zrna izražava našu želju za činjenjem brojnih dobrih djela. Jedenje riblje ili janjeće glave izražava našu želju da ,,budemo glava, a ne rep“, odnosno da preuzmemo odgovornost za svoje živote. Servira se okrugla i slatka Hala (kruh), kao simbol prolaznosti godine. Za Roš Hašana vrijede isti propisi kao i za Šabat, osim što je dozvoljeno kuhanje.
TAŠLIH
Mnogi Židovi imaju običaj prvog dana popodne otići do neke prirodne vode koja teče i svoje grijehe simbolično baciti u vodu. Taj se ritual naziva tašlih. Ako prvi dan Roš Hašane padne na Šabat, onda se tašlih radi drugog dana.
POZDRAVI ZA ROŠ HAŠANA
Uobičajeni pozdrav za Roš Hašana je ,,Šana Tova“, što bi značilo da nekome želimo ,,Dobru godinu“. Bolji pozdrav bi bio ,,Šana Tova Umetuka“, jer nekome želimo ,,Dobru i slatku godinu“.
Religiozni Židovi često koriste pozdrav ,,Ketiva Vahatima Tova“ [,,Dobar upis i pečat (u Knjizi života“)] ili ..Le'Šana Tova Tikatevu Ve'Tihatemu“ (,,Neka Vam bude upisana i zapečaćena dobra godina“). Nakon završetka Roš Hašana, sve do Jom Kipura, pozdrav se mijenja u ,,G'mar Hatima Tova“ (,,Dobro završno pečaćenje“). Nakon završetka Jom Kipura sve do Hošane Raba, sedmog i završnog dana Sukota pozdravlja se sa ,,G'mar Tov“ (,,Dobar završetak“).
JOM KIPUR
Jom Kipur (Dan pomirenja) ili Jom Hakipurim je najsvetiji dan godine u Židovstvu. Pada zadnjeg od deset ,,Dana strahopoštovanja“ (Jamim Norajim). Riječ ,,Jom“ na hebrejskom znači ,,dan“, a ,,kipur“ znači ,,pomirenje“ i zato Jom Kipur na hrvatski obično prevodimo kao ,,Dan pomirenja“, iako bi doslovni prijevod riječi ,,kipurim“ prema Tori bio ,,ritualno očišćenje“. Jom Kipur je židovski dan kajanja zbog učinjenih pogrešaka i prema Bogu i prema ljudima, kao i prema sebi, te Dan očišćenja i pročišćenja od njih.
Glavne teme Jom Kipura su pomirenje i pokajanje. Židovi tradicionalno obilježavaju ovaj sveti dan cjelodnevnim (25 satnim) postom i intenzivnom molitvom., provodeći veći dio dana na B-žjoj službi u sinagogi. Zato Tora na Jom Kipur, kao i na Šabat zabranjuje svaki rad. Većina Židova u sinagogi nosi bijelu odjeću kao znak ritualne čistoće. Post za Jom Kipur je Tora zapovijed.
Broj pet je karakterističan za Jom Kipur. Zato za Jom Kipur postoji i pet posebnih zabrana:
1. zabranjeno jesti i piti
2. zabranjeno nošenje kožnih cipela
3. zabranjeno kupanje ili pranje
4. zabranjena upotreba parfema i losiona
5. zabranjeni bračni odnosi
Prema židovskoj tradiciji B-g na Roš Hašana upisuje sudbinu svake osobe za nadolazeću godinu u Knjigu života i čeka do Jom Kipura da ,,zapečati presudu“.
Iako ima priliku to učiniti tijekom cijele godine, Židovi tijekom deset Dana strahopoštovanja (Jamim Norajim) se fokusiraju na promjenu svog ponašanja iz prethodne godine i traženje oprosta za nepravde i svoja loša djela počinjena protiv B-ga (bein Adam leMakom) i protiv drugih ljudi (bein Adam lehavero). Vrhunac tih radnji se odvija tijekom B-žje službe u sinagogi čitanjem priznanja krivnje (,,vidui“) kako javnih tako i osobnih.
SLUŽBA U SINAGOGI
B-žja služba u sinagogi za Jom Kipur uključuje nekoliko jedinstvenih aspekata. Prvi je broj dnevnih službi. Za razliku od običnog dana, koji ima tri službe:
večernju (ma'ariv), jutarnju (šahrit) i popodnevnu (minha); ili Šabata i hodočasnih blagdana (Jom Tov), koji imaju četiri dnevne službe. Uz ove tri imaju još dodatnu službu (musaf) poslije jutarnje; Jom Kipur ima pet službi. Na kraju danu, kao dio popodnevne (minha) imamo i završnu služba (ne'ila), koja započinje malo prije zalaska sunca, kada će ,,vrata molitve“ biti zatvorena. Jom Kipur završava puhanjem u šofar (rog), što označava završetak posta i nadom da nam je oprošteno.
Drugi aspekt je da svaka od službi uključuje i čitanje javnih i osobnih priznanja za sva loša učinjena djela. Služba za Jom Kipur sadrži i jedinstvenu molitvu posvećenu posebnom radu Velikog svećenika (Kohen Gadol) u Hramu.
Također se čitaju posebne molitve ,,selihot“, kojima se ,,izvinjavamo“ Bogu za sve promašaje i sve loše učinjeno. ,,Trinaest atributa milosrđa“ (,,Šeloš esre midot harahamim“), kojima Bog upravlja svijetom su centralna tema selihot.
Tijkom popodnevne službe (minha) čita se Sefer Jona (Knjiga proroka Jone), koja govori o Božjoj spremnosti da oprosti onima koji se pokaju.
KOL NIDRE
Večernja služba (ma'ariv) na Erev Jom Kipur (uoči Jom Kipura) započinje s vjerojatno najpoznatijom liturgijskom pjesmom u Židovstvu ,,Kol Nidre“ (,,Svi zavjeti“), tako da se cijela večernja služba naziva ,,Kol Nidre služba“. To nije molitva, nego pravna izjava izrečena na aramejskom kojom poništavamo sve osobne ili vjerske zavjete izrečene Bogu, jer u Židovstvu izrečena riječ ima istu težinu kao i učinjeno djelo. Cilj započinjanja službe za Jom Kipur započinje s izjavom Kol Nidre da bi se preventivno izbjeglo kršenje zavjeta danih Bogu, kojih možda nismo ni svjesni, a koji se ne mogu održati.
POZDRAVI ZA JOM KIPUR
Za Jom Kipur ne govorim ,,Sretan blagdan“, jer se radi o sasvim drugoj stvari. Uobičajeni pozdrav je ,,G'mar Hatima Tova“ (,,Dobro završno pečaćenje“) ili skraćeno ,,G'mar Tov“ (,,Dobar završetak“ ili ,,Dobro pečaćenje“). Nakon završetka Jom Kipura sve do Hošane Raba, sedmog i završnog dana Sukota pozdravlja se sa ,,G'mar Tov“ (,,Dobar završetak“).
RABINSKI BLAGDANI
Osim pet Tora blagdana talmudski rabini su odgovarajući zahtjevima vremena uspostavili još dva rabinska blagdana, Purim i Hanuku i pet postova. Dok je bilo normalno stanje i postojalo je židovsko kraljevstvo sa Svetim Hramom u Jeruzalemu, Pesah, Šavuot, Sukot, Roš Hašana i Jom Kipur su bili dovoljni da živimo kao Židovi, i kao narod i kao pojedinci.
Ali uništenje Hrama, nestanak kraljevstva i odvođenje naroda u babilonsko ropstvo dovodi do nove situacije koja je rezultirala blagdanom Purima. Isto tako blagdan Hanuka nastaje kao židovski odgovor na pojavu helenizma.
PURIM
Purim je blagdan kojim Židovi obilježavaju spašavanje židovskog naroda od Hamana, glavnog dužnosnika kralja Ahašveroša, koji je planirao pobiti sve Židove. Riječ ,,Purim“ je množina od riječi ,,pur“, koja se može prevesti kao ,,urna“ ili ,,zdjela“, za izvlačenje lutrije, pa bi u slobodnom prijevodu riječ ,,Purim“ mogli prevesti kao ,,Blagdan lutrije“ ili ,,Blagdan ždrijebanja“. .
Događaji su opisani u Knjizi o Esteri (,,Megilat Ester“), koja se nalazi u židovskoj Bibliji (TaNaH), kao jedna od pet megilot (svitaka). Vjerojatno je napisana u 5.st.p.n.e. To je uz ,,Pjesmu nad pjesmama“ (Šir HaŠirim) jedina knjiga u Bibliji u kojoj ne piše Božje ime.
Hamanove planove su osujetili Mordehaj i njegova nećakinja Ester, židovskog imena Hadasa, koja je postala perzijska kraljica. Dan židovske pobjede i izbavljenja postao je ,,dan gozbe i veselja, slanja poklona jedan drugome, kao i darivanja siromašnih“.
Prema hebrejskom kalendaru Purim se slavi svake godine 14.dana mjeseca adara, koji je zadnji mjesec u židovskom kalendaru. To je prema Knjizi o Ester dan poslije pobjede Židova nad svojim neprijateljima. Ako je godina prijestupna tada se slavi u adaru II, jer prema tradiciji između Purima i Pesaha mora biti 30 dana. U gradovima koji su u vrijeme Jošue bili opasani zaštitnim zidovima, Purim se slavi 15.adara, jer su borbe glavnom gradu Šušanu trajale dan duže. To se zove Šušan Purim. Danas se samo u Jeruzalemu i još nekoliko starih gradova slavi Purim 15.adara.
ESTERIN POST
,,Ta'anit Ester“ ili ,,Com Ester“ (Esterin post) pada 13.adara i spomen je na ulogu kraljice Ester u spašavanju Židova od kompletnog uništenja i na njen trodnevni post prije posjete kralju. S obzirom na to da se njen post nije dogodio 13.adara, rabini daju i drugo objašnjenje zašto postimo na taj dan, a to je da su Židovi, kao duhovno pročišćenje i kao podsjećanje da njihova snaga i pobjeda dolaze od Boga, običavali postiti uoči bitke. Post traje od zore do dolaska noći.
OBIČAJI ZA PURIM
Židovi slave Purim na slijedeći način:
1. međusobno razmjenjuju darove u hrani i piću (,,mišloah manot“)
2. darujući siromašne (,,matanot la'evjonim“)
3. javno čitanje Knjige o Esteri (,,Megilat Ester“, ,,Esterinog svitka“),
Poznatog kao ,,kriat Megila“, obično u sinagogi uvečer i ujutro
4. jedući slavljenički obrok poznat kao ,,Se'udat Purim“
5. umećući dodatak ,,Al Hanisim“ (,,Za čuda“) u molitvu
Tijrkom javnog čitanja Megilat Ester (Esterinog svitka) svaki put kada čitač (,,Bal Kore“) izgovori Hamanovo ime svi prisutni prave veliku buku sa željom da zauvijek izbrišu njegovo ime.
Ostali običaji su nošenje maski, javne proslave i jedenje slatkiša ,,hamantašena“, popularno nazvanih ,,Hamanove uši“ (hebrejski ,,oznei Haman“). Muškarce se potiče da piju alkoholna pića, posebno crno vino. Micva je da se napiju toliko da ne razlikuju dobrog Mordehaja od lošeg Hamana, a sve u cilju spoznaje da Bog, iako je sakrio svoje lice pred ljudima, ipak upravlja svijetom.
Pozdrav za Purim je ,,Purim Sameah“ (,,Setan Purim“ ili ,,Radostan Purim“). Neki pozdravljaju sa ,,Hag Purim Sameah“ ili skraćeno samo,,Hag Sameah“.
HANUKA
Hanuka je židovski blagdan kojim prvenstveno obilježavamo vojnu i ideološku pobjedu nad sirijko-grčkim režimom i ponovnim oslobađanjem Jeruzalema posvećivanjem Drugog Hrama u 2st. p.n.e., kada se prema rabinskoj predaji desilo ,,čudo ulja” i jednodnevna mjerica ulja je gorjela osam dana, dok Kohanim (svećenici) nisu proizveli nove količine košer ulja. Da bi obznanili to ,,čudo“ (,,Pirsumei Nes“), talmudski mudraci su u stojeću molitvu Amida dodali dodatak ,,Al hanisim“ (,,Na čudima..“), a jutarnjoj molitvi ( šahritu ) dodali poseban Halel ( psalme od 113 do 118).
Riječ ,,Hanuka“ se s hebrejskog jezika obično prevodi kao ,,posvećenje”, u ovom slučaju posvećenje Hrama. Postoji i izraz ,,hanukat habait“, koji prevodimo kao posvećenje kuće. Ali korijen riječi ,,hanuka“ znači i poučavati, odgajati (,,hinuh“). Zato su rabini u slučaju posvećivanja Hrama ( ili kuće ) izabrali riječ Hanuka, jer posvetiti židovski dom ili Hram, kao B-žju kuću, na hebrejskom znači djelovati da se uspostavi njihov jedinstveni značaj i ukazuje na njihovu trajnu i jedinstvenu funkciju.
Hanuka se slavi osam dana od 25.kisleva do 3.teveta prema hebrejskom kalendaru, što se prema gregorijanskom kalendaru može dogoditi u bilo koje vrijeme od kraja studenog do kraja prosinca.
OBIČAJI ZA HANUKU
Hanuka se slavi paljenjem svijeća na ,,Hanukiji“, svijećnjaku s osam krakova ili mjesta za svijeće, i devetim tzv. ,,šamašem“ (pomoćnikom) sa strane, koji se koristi za paljenje ostalih osam. Prema slovu zakona micva je upaliti svaki dan samo jednu svijeću po kući (danas po domaćinstvu) i pali je muškarac, otac obitelji, a ne žena, jer paljenje Hanuka svijeće je jedina micva (zapovijed) koja se istovremeno odnosi na ,,kuću i domaćina“. Žena, domaćica, pali svijeće za Šabat i blagdane, jer je njihova intencija da daju svjetlost prema unutra, dok muškarac pali Hanuka svijeće jer je njihov cilj emitirati svjetlo prema vani i obznaniti ,,čudo ulja“ (,,pirsume nes“). Zato se i mjesto postavljanja svijeća za Šabat i ostale blagdane razlikuju, od mjesta za hanukiju. Svijeće za Šabat i blagdane se stavljaju na mjesto gdje će najbolje bacati svijetlo na trpezariju. Hanukija bi se trebala postaviti ispred ulaza u kuću na suprotnu stranu od mezuze, što je najčešće običaj u Izraelu. U Europi se razvio običaj stavljanja hanukije u prozor.
Tijekom vremena u aškenaskoj tradiciji se razvio običaj da svaki član domaćinstva pali svoju vlastitu hanukiju, a u sefardskoj da se pali jedna hanukija za cijelu obitelj. Micva je upotrijebiti hanukije s maslinovim uljem, jer obznanjujemo ,,čudo ulja”, ali je sasvim u redu upotrebiti i obične svijeće. U oba dva slučaja trebamo paziti da količina ulja ili veličina svijeća budu dovoljne za minimum 30 minuta gorenja. Svijeće najranije palimo ili u sumrak ili kad padne mrak, a u kući ih je najbolje paliti kad se sakupi cijela obitelj. Svijeće se mogu upaliti i kasno u noć, sve dok su ukućani budni. U petak na Erev Šabat Hanuka svjeće moramo upaliti prije Šabatnih, a u subotu uvečer poslije završetka Šabata Najbolje mjesto za paljenje hanukije je ispred ulaznih vrata kuće, na lijevoj strani ( mezuza je na desnoj strani i tako smo okruženi s micvama). I to je običaj u Izraelu. U Europi se razvio običaj paliti Hanukiju u prozoru koji gleda na ulicu, a u slučaju opasnosti, može i unutar stana na komodi ili stolu. Nakon paljenja svijeća Hanukiju ne smijemo micati dok svijeće ne izgore, a nakon 30 min svijeće se mogu i ugasiti (osim na Šabat), jer s time smo ispunili micvu ,,objavljivanja čuda”.
Postupak stavljanja i paljenja svijeća ili uljanica je isti. Na hanukiju prvo stavimo šamaš pa zatim svijeće, i to s desne prema lijevoj strani onoga tko ih pali. Zatim palimo šamaš i govorimo blagoslove za paljenje svijeća, te ih počnemo paliti. Palimo ih s lijeve prema desnoj strani, svaki dan jednu više, sve dok ih osmi dan ne upalimo svih osam.
Nakon paljenja svijeća za taj dan pjevamo tradicionalnu pjesmu ,,Maoz Cur“ (,,Vječna stijeno“); jedemo hranu prženu na ulju kao latkes (palačinke od krompira i luka koje se prže na ulju, a zatim poslužuju s umakom od jabuka), sufganijot (krafne, fritule) ili nešto slično i igramo ,,dreidl“ ili ,,savivon“. Dreidl je četverostrani zvrk. Igraju ga djeca međusobno ili s roditeljima. Također je običaj djeci davati kao poklon manje sume novca (,,hanuka gelt“). S time iskazujemo poštovanje hrabroj djeci za njihovo učešće u borbi protiv Helenista.
Kao što smo rekli, Hanuka se slavi paljenjem jedne svijeće prve noći, dvije druge noći i tako dalje, sve dok osme konačno na Hanukiji ne gore svih osam svijeća. U najtamnije doba godine svjetlo Hanuke donosi poruku nade potlačenima i potištenima, poruku svjetla koje pobjeđuje tamu, poruku da čak i malo svjetla razgrće mnogo mraka. Uvijek imajmo na umu da mrak zapravo ne postoji, da je mrak samo odsustvo svjetla i zato je glavni zadatak židovskog naroda biti svjetlo svim narodima svijeta. Zato je blagdan Hanuka u rabinskoj literaturi poznat kao ,,Blagdan svjetla“ (,,Hag Haurim“).
Pozdrav za Hanuku je ,,Hanuka Sameah“ ili ,,Hag Hanuka Sameah“ ili ,,Hag Sameah“, što bi značilo ,,Sretan blagdan Hanuka“.
TU BI'ŠVAT
,Tu Bi'Švat“ je židovski praznik koji se događa 15.dana židovskog mjeseca švata. Naziva se još i ,,Roš Hašana La'ilanot“ (,,Nova godina drveća“). U hebrejskom jeziku svako slovo ima svoju brojevnu vrijednost, pa tako ime Tu Bi'Švat dolazi od hebrejskog datuma tog dana, slova ,,tet“ i ,,vav“ imaju brojčanu vrijednost 9 i 6 i zajedno čine broj 15. Ime Tu Bi'Švat bi se moglo prevesti na hebrejski kao petnaesti dan mjeseca švata. Taj datum se može kazati i kao ,,Hamiša Asar Bi'Švat“.
Tu Bi'Švat se u Mišni u traktatu Roš Hašana u rabinskoj diskusiji pojavljuje kao jedna od židovske četiri Nove godine. Prvi nisan je ,,nova godina za kraljeve i proslave“. Pada u proljeće, prije Pesaha, koji pada 15.nisana. Prvi elul pada u ljeto i to je ,,nova godina za plaćanje desetine za goveda“. Prvog tišrija, koji najčešće pada u ranu jesen je ,,nova godina za godine“, odnosno za izračun kalendara, sabaticala, jovela, orla, sadnje i za plačanje desetine za povrće.
Bet Šamai (Šamajeva akademija) je držala da je ,,nova godina drveća“ prvog švata, a Bet Hilel (Hilelova akademija) da je petnaestog. Talmudski rabini presuđuju kao Bet Hilel, tako da je 15.švat postao datum za izračunavanje početka poljoprivrednog ciklusa u svrhu biblijske desetine.
Tu Bi'Švat je dugo vremena bio samo fiskalni datum za određivanje poreza, ali je zadnjih nekoliko stoljeća Židovi su mu dali dublju dimenziju te su ga pretvorili u manji blagdan. Razne grupe su usvojile razne običaje, od kabalističke tradicije jedenja određenog voća praveći Tu Bi'Švat seder, do modernijih pristupa sađenja drveća i razvijanja ekološke svijesti.
TU BE'AV
Tu Be'Av je petnaesti dan mjeseca ava, koji pada u ljeto, najčešće u krajem srpnja ili početkom kolovoza. To je manji židovski blagdan. Židovska tradicija ga drži za dan radosti, jer je na taj dan završilo 40-to godišnje lutanje Židova nakon Izlaska iz Egipta, a također je prestao bratoubilački i među plemenski rat između Benjaminovog i ostalih plemena.
Tu Be'Av je dan kada je u vrijeme postojanja Hrama (Šatora sastanka) počinjala berba grožđa i djevojke bi izlazile u polja i vinograde i plesale jednako obučene u bijele haljine da prosci po odjeći ne mogu procijeniti njihovo imovinsko stanje i da tako svaka djevojka ima jednaku šansu za udaju. Zato se Tu Be'Av naziva i Blagdanom ljubavi (Hag HaAhava). Tijekom skoro dva tisućljeća je nestao iz sjećanja ljudi, da bi u danas ponovo oživio kao židovski Dan ljubavi, pomalo nalik na Valentinovo.
POSTOVI
Post se na hebrejskom kaže ,,ta'anit“ (aškenaski ,,ta'anis“) ili com. U Židovstvu post označava potpuno suzdržavanje od svake hrane i pića, uključujući vodu, normalno ako zdravstveno stanje pojedinca to dopušta.
Židovski post može imati jednu ili više svrha, kao iskupljenje za počinjenu nepravdu, način stjecanja pomirenja, iskreno žaljenje i poticanje skrušenosti, kao i ispravljanje učinjenog. Zato Tora za Jom Kipur (Dan pomirenja) zahtijeva post.
Talmud postovima posvećuje cijeli traktat (Traktat Ta'anit). Najstariji nađeni židovski spis se zove Megilat Ta'anit iz vremena Hašmonejaca (2.st.p.n.e.) koji donosi popis od 35 radosnih dana na koje je zabranjeno postiti.
Glavna svrha zajedničkih javnih postova u Židovstvu je komemorativna žalost, i zato su trajno ugrađeni u židovskom kalendaru. Ti postovi su:
1. Tiša Be'Av (post 9.ava)
2. Šiva Asara Be'Tamuz (Post 17.tamuza)
3. Asara Be'Tevet (Post 10.teveta)
4. Gedalijin post
Svrha posta zbog žalosti je povezivanje sa gubitcima naših predaka u cilju gradnje zajedničke budućnosti.
U Židovstvu postoji i post kao izražavanje molbe i zahvale Bogu. To je Esterin post (Ta'anit Ester).
Bili smo robovi u Egiptu, odakle nas je Bog oslobodio i izveo, te nas doveo na Sinaj da sklopi Savez s nama i da nam Toru. Pjesmom ,,Dajenu“ na Pashalnoj večeri Bogu zahvaljujemo za sve što je učinio za nas, s naglaskom što nas je odveo u Erec Izrael i izgradio nam Hram u Jeruzalemu, koji je od tada u fokusu našeg života, naših misli i naših molitvi. Čak i nakon rušenja Hrama ( Prvog, Solomonovog, 586. g.p.n.e. i Drugog 70. g.n.e. ), on je nastavio postojati u našim molitvama, mislima i običajima, od kojih je najpoznatiji razbijanje čaše na vjenčanju. Prva tri posta su vezane uz razaranje Prvog, Solomonovog hrama.
VELIKI POSTOVI
JOM KIPUR
Molimo pogledati pod Velike blagdane.
TIŠA BE'AV (POST 9.AVA)
Ako u našoj povijesti punoj tragedija ima jedan dan koji može ponijeti epitet najtužnijeg tada je to sigurno Tiša B'Av ( 9. av ). Uz taj dan su, prema našoj tradiciji, vezane brojne nacionalne tragedije. Ovo su samo neke:
1. 586.g.p.n.e. babilonski car Nabukadnecar osvaja Jeruzalem, razara 1.Hram i odvodi narod u babilonsko ropstvo;
2. 70.g.n.e. rimska vojska pod vodstvom Tita osvaja Jeruzalem i uništava 2.Hram;
3. 135.g.n.e. Rimljani uništavaju zadnji veliki židovski ustanak pod vodstvom Bar Kohbe, vođa ustanka ubijen, grad Betar uništen;
4. Pet godina kasnije Rimljani potpuno uništavaju Jeruzalem, mijenjaju mu ime u Aelia Capitolina, dok je Judeja je preimenovana u Palestinu, a židovski narod protjeran širom svijeta i tako je otpočeo je 2000 godišnji galut (izgon);
5. 1290-te g. Židovi su prognani iz Engleske;
6. 1492-ge g. Židovi su prognani iz Španjolske ( 07.ava );
7. 08.ava, Nijemci započinju masovnu deportaciju Židova iz Varšavskog geta u Treblinku.
Tijekom Tiša Be'Ava naša pažnja, naše misli i ponašanje su fokusirani na rušenje Prvog i Drugog Hrama, jer je to bila najveća nacionalna tragedija u židovskoj povijesti. Post za Tiša Be'Av počinje 08.ava zalaskom sunca, a završava 09.ava dolaskom noći, što znači da post traje 25 sati.
Pet stvari je zabranjeno za Tiša Be'Av:
1. jesti i piti ( u slučaju bolesti ili bilo kakvih zdrastvenih problema zabrana ne vrijedi );
2. prati se i kupati se;
3. upotreba kozmetičkih stvari ( parfemi, dezodoransi, ulje za tijelo itd.);
4. nošenje kožnih cipela
5. seksualni odnosi
U znak žalosti iz sinagoge se uklanjaju svi ukrasi, uključujući parohet (zavjesa) ispred Ormara svetinje (Aron HaKodeš), bima (oltar) se prekriva crnim prekrivačem, prigušuje se rasvjeta. Kantor pjeva tužnim glasom, a ljudi sjede bosonogi na podu ili na niskim klupicama. Nakon molitve čitaju se kinot (tužbalice) i Eha (Jeremijine tužbalice). Ljudi plaču i nariču.
MALI POSTOVI
ŠIVA ASAR BE'TAMUZ (POST 17.TAMUZA)
Prema Mišni tog dana Rimljani su provalili kroz zidove oko Jeruzalema, što je tri tjedna kasnije dovelo do uništenja Drugog Hrama 70.g.n.e. Prorok Jeremija je spomenuo da su zidovi Jeruzalama prije uništenja Prvog Hrama bili probijeni 9.tamuza 586g.p.n.e., ali da se taj događaj komemorirao 17.tamuza. Židovska tradicija kaže da se na ovaj dan Mojsije spustio sa Sinaja i vidjevši narod koji slavi Zlatno tele razbio Ploče s 10 zapovijedi. Također na ovaj dan je prestalo prinošenje žrtava u Hramu. Zato je ovaj dan ustanovljen kao manji židovski post. Post 17.tamuza počinje zorom a završava dolaskom noći.
TRI TJEDNA (BEIN HAMECARIM)
Tri tjedna koja počinju s Postom 17.tamuzom i završavaju s Postom 9.ava u rabinskoj literaturi su poznati pod ,,Bein HaMecarim“ (doslovno prevedeno sa hebrejskog ,,Između tjesnaca“, ali sa značenjem ,,Između dana nevolja“ ili ,,Tri tjedna žalosti“). U tom periodu Židovi izbjegavaju zabavu i veselje.
Obilježavanje žalosti tijekom Tri tjedna podijeljena su u četiri razine, povećavajući intenzitet:
1. od 17.tamuza do kraja mjeseca tamuza
2. od Roš Hodeša Ava (01.ava) do tjedna u kojem pada Tiša Be'Av
3. tjedan u kojem pada 9.av do 8.ava
4. sam dan Tiša Be'Av
POST 10.TEVETA (ASARA BE'TEVET)
Deseti tevet (Asara Be'Tevet) je još jedan od manjih postova u Židovstvu. Traje od zore do dolaska noći. Post je uveden u znak žalosti što je taj dan (10.teveta 589.g.p.n.e.) počela opsada Jeruzalema od strane babilonske vojske pod vodstvom Nabukodonosora II, događaja koji je počeo tog dana, a završio uništenjem Prvog (Solomonovog) Hrama 9.ava 586g.p.n.e., propašću Kraljevine Jude i sedamdeseto godišnjim babilonskim ropstvom židovskog naroda.
DAN OPĆEG KADIŠA
Glavni rabinat Izraela je 1949.godine odlučio da se 10.tevet proglasi ,,općim danom Kadiša“ (,,Jom HaKadiš Ha'Klali“), kako bi rođaci žrtava Holokausta, kao i svih onih čiji dan smrti (,,yahrtzeit“) nije poznat mogli održati tradicionalne običaje na godišnjicu smrti. Na ovaj dan pale spomen svijeće, uče mišnajot i govore Kadiš. Prema odluci Glavnog rabinata Izraela spomen molitve se čitaju i u sinagogi tijekom jutarnje službe nakon čitanja iz Tore. Mnogim ortodoksnim Židovima 10.tevet je poželjniji kao dan sjećanja na Holokaust umjesto Jom HaŠoa, jer se ovaj obilježava u mjesecu nisanu, koji je prema židovskoj tradiciji mjesec radosti i u kojem je žalovanje zabranjeno.
GEDALIJIN POST (COM GEDALIA)
Gedalijin post (Com Gedalia) je manji židovski post koji traje od zore do dolaska noći,a koji je ustanovljen 03.tišrija zbog atentata na Gedaliju, pravednog upravitelja Judeje. Njegovom smrću okončana je židovska autonomija nakon uništenja Prvog Hrama. Gedaliju su kao upravitelja postavili Babilonci. Nakon njegovog umorstva od židovske ruke, mnogi Židovi su u strahu od babilonske odmazde pobjegli u Egipat i ondje potražili utočište. Sa sobom u izgnanstvo su poveli i starog proroka Jeremiju.Tako je u Egiptu nastala nova židovska kolonija, pored one koja je već postojala u Babilonu.
ESTERIN POST
Molimo pogledati pod blagdan Purim
