Hevra Kadiša, što u prijevodu znači ,,Sveto društvo“, je organizacija židovskih muškaraca i žena koji se brinu da tijela preminulih Židova budu pripremljena za pokop prema židovskoj tradiciji i štite ih od skrnavljenja, bilo namjerno ili ne, do ukopa. Dva glavna zadatka Hevre Kadiše je pokazivanje ispravnog poštovanja prema tijelu pokojnika (,,Kavod HaMet“) i ritualno čišćenje i pripremanje tijela za pokop, te njegovog odijevanja. U zapadnom društvu takvu organizaciju obično nazivaju pogrebnim društvom, iako Hevra Kadiša ima puno veći opseg posla. Židovstvo posao Hevra Kadiše smatra hvalevrijednim, drugom najvećom micvom koju čovjek ili zajednica mogu uraditi, jer briga za pokojnika je usluga koju primatelj ne može vratiti, i to taj čin čini djelom lišenim bilo kakvih skrivenih motiva. Njihovo se djelo stoga naziva ,,Hesed šel Emet“, ,,istinsko djelo dobrote“ ili krajnji izraz ljubavi. Talmudski rabini jednako tako tretiraju i ljude koji dođu ispratiti pokojnika na zadnji put.

U fokusu rada članova Hevre Kadiše je ,,tahara“, ritualno pranje i čišćenje tijela. Ono se prvo temeljito očisti od prljavštine, tjelesnih tekućina i svega ostalog što može biti na koži, a zatim se ritualno pročišćava uranjanjem ili u vodu (mali bazen) ili neprekidnim protokom vode po cijelom tijelu. Nakon što se tijelo pročisti, ono se odijeva u ,,tahrihim“, tradicionalni jednostavni bijelu grobnu odjeću. Obično je izrađena od 100% čistog platna, u koje Hevra Kadiša odijeva tijela pokojnih Židova radi pokopa nakon prolaska kroz taharu (ritualno pročišćavanje). Na hebrejskom ,,tahrihim“ znači ,,omotati“ ili ,,vezati“. Tahrihim je platno od muslina ili lana i sastoji se od nekoliko komada, koji su identični za svakog Židova i koji simbolično podsjeća na odjeću koji je nosio Kohen Gadol (Veliki svećenik). Tahrihimi su bijeli i u potpunosti su ručno prošiveni, bez vezanja čvorova. Izrađene su bez dugmadi, patentnih zatvarača ili kopča. Nemaju ni džepove. Tahrihim dolazi pakiran u setove za muškarce i žene. Bez obzira na spol, uključuju tuniku, hlače, kapuljaču i remen. Pojas je vezan u obliku hebrejskog slova šin, što je kratica za Šaddai, jedan od prihvaćenih prikaza B-žjeg neizrecivog Imena. Ako hlače na dnu nisu zatvorene kako bi prekrile stopala, dodatno se osiguravaju ,,čizme“. Lice je uglavnom prekriveno četvrtastim komadom tkanine, kao rupcem. Muškarci također mogu biti zamotani u kitel, jednostavan, bijeli svečani mantil bez džepova, koju neki Židovi (Aškenazi) nose na Jom Kipuru, na proslavi Pesaha i ispod baldahina za vjenčanje. Pored tahrihima, neki su Židovi zamotani u molitveni šal (talit) koji su tijekom života nosili na molitvi. U ovom se slučaju, prije nego što se talit stavi na tijelo za pokop, jedan od njegovih kompleta rese (cicit) se prereže kako bi se pokazalo da ta osoba više nije vezana za vjerske obveze živih. Tahrihim pokriva cijelo tijelo, uključujući i lice, tako da je pokojnik i odjeven i zaštićen od pogleda drugih ljudi. Ako se koriste pokrivači, tijelo se stavlja u lijes, koji se zatim zatvara. U Izraelu je običaj da se pokojnici prema židovskim vjerskim propisima (osim vojnika) pokapaju bez lijesa direktno u zemlju.

Hevra Kadiša organizira sve u vezi sahrane, prije, tokom i poslije. Sahrana bi se trebala obaviti u roku od 24 sata, što većini zemalja svijeta, pa i Hrvatska, svojim propisima zabranjuje, pa se moramo tome prilagoditi.Također, i židovski propisi danas u slučaju čekanja rodbine dopuštaju odgodu sahrane. U Židovstvu prema tradiciji tijelo pokojnika se ni trenutak ne ostavlja samo, tako da šomrim (čuvari) ili promatrači čuvaju tijelo čitavo vrijeme. U nekim zajednicama to čine ljudi bliski pokojniku ili mogu biti članovi Hevra Kadiše ili mogu biti plaćeni šomrim unajmljeni od Hevre. Tijelo se čuva od krađe, gamadi ili skrnavljenja do pokopa. Svojedobno je opasnost od krađe tijela bila vrlo stvarna, dok danas je to više postao način iskazivanja počasti preminulome.

Specifična zadaća Hevre je skrb o mrtvima koji nemaju bliske rodbine. Oni se nazivaju ,,met micva“ (mrtvac micva), i ta bavljenje tom micvom nadjačava gotovo svaku drugu pozitivnu zapovijed Tore (,,micvat ase“), što je pokazatelj koliko Tora polaže na čast mrtvih.

Također podržava obitelji tijekom sjedenja ,,šive“ (tradicionalni tjedan žalosti odmah nakon pogreba) dogovarajući molitvene usluge, obroke i druge sadržaje. Također vodi računa o siročadi i udovicama.

Židovski običaj je da se najčešće 40 dana nakon sahrane otkrije nadgrobna ploča. Pri tom se radi posebna ceremonija i Hevra Kadiša nudi svoje usluge i za tu priliku. Također Hevra Kadiša organizira i molitveni skup kao i učenje Mišnajot za duše pokojnika prilikom godišnjice smrti (yartzeit).