B''H

Dragi prijatelji, Šalom alehem! Mir, zdravlje i blagoslov svima nama!

Nalazimo se na kraju židovske liturgijske godine, u 11-tom i 12-tom mjesecu (švatu i adaru). Ova godina u židovskom kalendaru je prestupna te ima 13 mjeseci, odnosno dva mjeseca adara, adar I i adar II.

Prema pravilima o židovskim blagdanima Purim mora biti mjesec dana prije Pesaha, tako da u slučaju prestupne godine Purim slavimo u mjesecu adaru blagdan pa ću ovaj broj Hadašona iskoristiti da pišem o nečemu o čemu sam se nadao da nikad više neću morati pisati, a ujedno će to biti i neka vrst uvoda u Purim. Nažalost, tema dana je antisemitizam. Ljudi, Židovi i ne Židovi me uglavnom pitaju o tome, kako i zašto, ali mene puno više zanima kako najbolje odgovoriti pojavama antisemitizma. U svom seminaru ,,Zašto Židovi?“ rabin Ken Spiro se bavi razumijevanjem korijena najduže mržnje na svijetu. Seminar je nazvao po starom vicu koji kaže da su za sve na svijetu krivi biciklisti i Židovi, i tada svi, ali apsolutno svi koji čuju taj vic reagiraju isto, čak i prisutni Židovi. Svi promisle isto, a zašto biciklisti, jer za Židove je normalno da su krivi. To se odnosi na sve koji ne žive u Zagrebu, jer mi koji živimo možda bi uzeli i bicikliste u obzir. Predrasude su, čini se, standardna životna navika. U svojoj narodnoj pjesmi pod nazivom ,,Tjedan nacionalnog bratstva“, Tom Lehrer pjeva: ,,Protestanti mrze katolike, a katolici mrze protestante, a Hindusi mrze muslimane i svi mrze Židove“. U ovoj pjesmi Lehrer izražava tvrdnju da je mržnja prema Židovima jedinstveno uobičajena, što je nažalost istina. Križarski ratovi, španjolska inkvizicija, krvne klevete, pogromi, bezbrojna protjerivanja i sustavno ubojstvo 6 milijuna.

Najčešće pitanje je: zašto? Što se krije iza ovih tisućljeća mržnje? Zašto podzemna struja antisemitizma stalno ključa i eksplodira protiv Židova posvuda, uvijek iznova kroz povijest? Pitanje ,,zašto“ je filozofske naravi i kako sam već napisao to zanima sve ljude podjednako, i Židove i nežidove.

Ali židovski narod nije narod filozofa nego narod akcije, i glavno pitanje židovstva nikad nije bilo ,,zašto se nešto dogodilo?“, nego nakon što se nešto dogodi ,,a što ćemo sad učiniti?“. Gotovo bez iznimke, razlozi za antisemitizam koje nude različiti znanstvenici, ali nažalost i brojni sekularni Židovi, nemaju nikakve veze s činjenicom da su Židovi Židovi (npr. Židovi su bogati ili su drugačiji). Ovi razlozi učinkovito dejudaiziraju antisemitizam izjednačavajući ga s bilo kojom drugom uobičajenom vrstom mržnje. Prema tom stavu, Holokaust, najsustavniji pokušaj istrebljenja jednog naroda u povijesti čovječanstva, nije imao nikakve veze sa ,,židovskim” razlozima. Židovi su se, prema njima, jednostavno našli na krivom mjestu u krivo vrijeme.

U svojoj knjizi ,,Zašto Židovi? ”, Dennis Prager navodi eklatantan primjer pokušaja da se javnosti proda ideja da u antisemitizmu nema ničeg židovskog. Dana 11. travnja 1944., pokazujući neobičnu mudrost koja je daleko nadmašila njezinu dob, Anne Frank je zapisala u svoj dnevnik: ,,Tko je nas Židove učinio drugačijima od svih drugih ljudi? Tko je do sada dopustio da tako strašno patimo? Bog je taj koji nas je stvorio ovakvima kakvi jesmo, ali će nas Bog također ponovno podići. Tko zna, ali možda je to i naša vjera iz koje svijet i svi narodi uče dobru, pa zbog toga i samo zbog toga sada patimo. Nikada ne možemo postati samo Nizozemci, ili samo Englezi, ili predstavnici bilo koje druge zemlje što se toga tiče. Uvijek ćemo ostati Židovi.” Anne Frank istaknula je da Židovi imaju nešto posebno vrijedno za dati svijetu, a to je upravo ono što im je svijet zamjerio i zbog čega je progonio Židove. Anne Frank identificirala je antisemitizam kao mržnju prema židovstvu, prezir koji se potpuno razlikuje od netrpeljivosti ili rasizma koje doživljavaju drugi narodi. Nevjerojatno, kada je priču Anne Frank rekonstruirala Lillian Hellman u brodvejsku predstavu, njezine su riječi su potpuno promijenjene. ,,Zašto su Židovi omraženi? ” pita Anne u predstavi. ,,Pa jedan dan je jedna grupa, a drugi dan druga..... ”.

Brodvejska predstava u potpunosti iz antisemitizma uklanja židovski element. Hitler je čovječanstvu predstavio jedinstvenu vrstu antisemitizma.

Svijetu se ovaj oblik antisemitizma činio novim, ali za Židove u njemu nije bilo ničeg revolucionarnog. Mnogo prije nego što se bilo kakva praktična manifestacija antisemitizma pojavila u svijetu, Tora je dala do znanja da će antisemitizam igrati sastavnu ulogu u židovskoj povijesti. Zapravo, rečeno nam je, Židovi će biti omraženi upravo zbog razloga koje je Hitler tako drsko iznio. Talmud (Traktat Šabat 89) navodi izvor antisemitizma igrom riječi: Toru, izvor židovskog sustava zakona, vrijednosti i moralnih standarda, židovski narod je primio na brdu Sinaj. Hebrejski izgovor riječi ,,Sinaj“ gotovo je identičan hebrejskoj riječi za mržnju ,,sina“. ,,Zašto je Tora dana na planini zvanoj Sinaj?“ pita Talmud i odgovara: ,,Zato što velika mržnja (,,sina“) usmjerena prema Židovima izvire sa Sinaja“. Na Sinaju je Židovima rečeno da postoji jedan Bog, koji postavlja moralne zahtjeve cijelom čovječanstvu. Posljedično, na Sinaju je židovski narod postao meta mržnje onih čiji je najjači poticaj osloboditi čovječanstvo od okova savjesti i morala. Na Sinaju je židovski narod postavljen da bude ,,svjetlo narodima“. Ima onih koji prigrle Židove i židovsku vjeru zbog tog svjetla; ali ima i onih koji žele da svijet bude mjesto duhovne tame. Prigovaraju moralu i kako žele svijet bez morala i etike, moraju ukloniti njihove nosioce, a to su Židovi. Vidimo da tradicionalni židovski pogled na antisemitizam drži da su Židovi postali meta mržnje svih onih koji se protive savjesti i moralu. Herman Rauchning bio je Hitlerov osobni povjerenik, ali je napustio nacizam i pokušao upozoriti slobodni svijet na opseg i opasnost od nacističke prijetnje. Napisao je: ,,Protiv vlastitog nerješivog problema ljudskog bića ono je što se dosadni i niski u čovječanstvu bune u antisemitizmu.

Ipak, židovstvo je, zajedno s helenizmom i kršćanstvom, neotuđiva sastavnica naše kršćanske zapadne civilizacije, vječni ,,zov na Sinaj“, protiv kojeg se čovječanstvo uvijek iznova buni“ (,,Zvijer iz ponora“, Hermann Rauchning). Ovaj ,,poziv na Sinaj“ je poruka koja je povjerena židovskom narodu, i koju on nosi i koji ju je nosio tisućljećima, konačno mijenja svijet. Ipak, upravo ova poruka izaziva bijes mnogih koji su spremni učiniti sve da joj se odupru.

Pitanje od milijun eura je, zašto ljudi zapravo mrze ovu poruku, taj vječni ,,poziv na Sinaj“ i gaje takav animozitet prema onima koji je prenose?

Pravi razlog mržnje prema Židovima je što velik broj ljudi jednostavno se ne može nositi s teretom biti dobar. Međutim, kada se ponašaju na loše načine, ne mogu se nositi s posljedičnim osjećajem krivnje. Koliko god se trudili, nikada se ne mogu osloboditi standarda apsolutnog morala koje diktira Tora. Zaglavljeni u ovoj situaciji ,,kvaka-22“, ljudi se okreću sa svojim rastućim frustracijama protiv Židova, koje doživljavaju kao personifikaciju kolektivne savjesti čovječanstva. Sigmund Freud prepoznao je ovu tendenciju i objasnio: ,,Židove mrze ne toliko zato što su ubili Isusa, već zato što su ga proizveli.“ Prije više tisuća godina, prije nego što je dana Tora, ljudi su gradili svoje živote oko filozofija koje su se temeljile na njihovim vlastitim konceptima dobra i zla, a koje su izgradili oko poganskih idola koje su obožavali. Ali, kada su Židovi ušli u teološku arenu donoseći ideju etičkog monoteizma pokazali su ljudima sve pogreške koje su činili. Na određenoj svjesnoj razini ljudi prepoznaju poruku Židova kao istinu. Oni koji nisu bili voljni prigrliti istinu otkrili su da je jedini način da je se oslobode uništavanje glasnika, jer je sama poruka previše snažna da bi je se uništilo ili barem odbacilo. To je ono što je tako dosadno kod Židova, i to je razlog zašto, za neke ljude, neće biti ništa manje od potpunog uništenja Židova.

Da je židovstvo samo još jedna ideologija, ljudi bi joj se mogli nasmijati i nastaviti svojim veselim putem. Ali, duboko u svojoj duši, svako ljudsko biće prepoznaje bitne istine morala i ljudi se tome ne mogu samo nasmijati i odmahnuti rukom. Tijekom događaja Purima neprijatelji Židova žele pobiti čitav židovski narod, dok tijekom događaja Hanuke helenizam želi uništiti Židovstvo, ali ne i same Židove. Njih želi helenizirati. Sad ćemo samo kratko pogledati kakva je to poruka koju židovski narod donosi svijetu, a koju mnogi, ako ne i većina, smatraju tako prijetećom? Tora, odnosno B-g, daje židovskom narodu zadatak da budesveti narod i ,,mamlehet Kohanim“, kraljevstvo svećenika, odnosno primjer i svjetlo ostalim narodima svijeta. Poruka koju Židovi prenose čovječanstvu toliko je široko prihvaćena da je ljudi obično uzimaju zdravo za gotovo. Ipak, ideje koje su nastale na Sinaju doslovno su promijenile svijet. Većina ljudi danas uopće ne razmišlja o izvoru osnovnih moralnih temelja zapadnog društva. Koncepti kao što su osnovna ljudska prava, shvaćanje da se o bolesnima i starijima treba brinuti, a ne ubijati ih ili ostaviti da umru, odnosna ideja da društvo pomaže siromašnima i obespravljenima, čini se da sve to danas ,,dolazi prirodno“. Ukratko, židovski koncepti su civilizirali svijet. Svaki ozbiljan student povijesti koji je stekao neku svijest o tome kakvi su bili svjetski standardi prije dolaska

Židova može lako prepoznati golemi utjecaj koji je judaizam imao. Oni koji razumiju svjetske filozofske trendove prije pojave židovskog utjecaja mogu jasno prepoznati da su Židovi bili ti koji su odmaknuli svijet od poganstva prema standardima morala i pravde. O utjecaju judaizma na svjetsku civilizaciju govoriti ćemo neki drugi put, dok bih sada naveo kako neki nežidovski povjesničari gledaju na Židove. John Adams, drugi predsjednik Sjedinjenih Država, napisao je prijatelju: ,,Inzistiram na tome da su Hebreji učinili više za civiliziranje ljudi od bilo koje druge nacije... oni su najslavnija nacija koja je ikada nastanjivala ovu Zemlju... Dali su religiju tri četvrtine zemaljske kugle i utjecali na stvari čovječanstva više i sretnije od bilo koje druge nacije, stare ili moderne“ (Pismo Johna Adamsa F.A. Van der Kempu, 1808.). Kršćanski učenjak i povjesničar Paul Johnson napisao je u svom bestseleru ,,Povijest Židova“: ,,Jedan od načina da sažmemo 4000 godina židovske povijesti je da se zapitamo što bi se dogodilo s ljudskom rasom da Abraham nije bio čovjek velike mudrosti ili da je ostao u Uru i zadržao svoje više pojmove za sebe, i da nije nastao nikakav određeni židovski narod. Svakako bi svijet bez Židova bio radikalno drugačije mjesto. Sva velika konceptualna otkrića intelekta izgledaju očigledna i neizbježna nakon što su otkrivena, ali zahtijeva poseban genij da ih formulira po prvi put. Židovi su imali taj dar. Njima dugujemo ideje jednakosti pred zakonom, božanskim i ljudskim; o svetosti života i dostojanstvu ljudske osobe; individualne savjesti, pa tako i osobnog otkupljenja; kolektivne savjesti, pa tako i društvene odgovornosti; o miru kao apstraktnom idealu i ljubavi kao temelju pravde; i mnoge druge stavke koje sačinjavaju osnovno moralno pokućstvo ljudskog uma.“ Hayes i Moon su napisali u: ,,U antičkoj i srednjovjekovnoj povijesti“: ,,Samo ako imate neko znanje o ljudskim žrtvama, opakim hramskim obredima, ponižavajućim praznovjerjima i običajima koji su se prakticirali... možete shvatiti koliko moderni svijet duguje hebrejskim prorocima, čiji su monoteizam i moralna učenja ušli u kršćanstvo i Islam...“ T.R. Glover je istaknuo upravo ovu ideju u svo- joj knjizi ,,The Ancient World“: ,,Čovječanstvo, istok i zapad, kršćani i muslimani, prihvatilo je židovsko uvjerenje da postoji samo jedan B-g. Danas je to politeizam koji je tako teško razumjeti, koji je tako nezamisliv.“

Židovski moral i ideali stekli su gotovo univerzalno prihvaćanje. A uz to, ta ideja je proizvela ljude žestoko otporne na židovsku poruku i spremno da učini sve da je uništi pa makar uz cijenu uništenja čitavog židovskog naro- da, sve do zadnjeg pojedinca. Povijest je pokazala da židovski narod može izdržati gotovo svaku količinu progona, te je preživio nebrojene slučajeve neizrecivih predrasuda i progona. Neki rabini u šali kažu da židovski narod nije nastao prije ameba, ali će ih sigurno nadživjeti te će na kraju povijesti (čitaj na kraju svijeta) ostati samo grupa Židova koji će živjeti u suka od levijatanove kože i sladiti se mesom velikog mitskog goveda (Behema). Zgodna priča koja pokazuje snagu i žilavost židovskog naroda. Mnogi neŽidovi se čude i pitaju se koja je tajna naše ustrajne snage? Filozof Friedrich Neitzsche je jednom rekao: ,,Ljudsko biće može preživjeti bilo kako, sve dok ima pravi razlog.“ Odnosno, osoba može tolerirati bilo koju okolnost koju joj život nanese, samo ako razumije dublje značenje tog iskustva. Tijekom tisućljeća židovski je narod iskusio ogromne količine mržnje, što je na kraju dovelo i do Holokausta. I kroz sve to, židovski narod se uvijek držao židovstva, jer je razumio značenje židovstva i bio je spreman platiti cijenu. Da Židovi nisu vidjeli smisao svoje patnje i boli, malo je vjerojatno da bi bili spremni stati uz svoj židovski identitet. Zato danas nalazimo tako raširenu asimilaciju, koju mnogi nazivaju ,,bijelim holokaustom“, jer mnogi Židovi ne vide zašto bi trebali, kako oni vide, živjeti odvojenim i različitim životom od svoje nežidovske okoline. Ne znaju i ne razumiju značenje biti Židov. Drugim riječima, antisemitizam neznanje = asimilacija! Ako možemo shvatiti zašto su Židovi toliko omraženi, možemo shvatiti tko su Židovi i, što je još važnije, tko Židovi mogu biti. Uložen je snažan napor da se iz antisemitizma ukloni židovski element, a da se pritom zanemari kritička poruka koju antisemitizam uči o jedinstvenosti i dragocjenosti Židova.

Samo ovo je uvjerljiv razlog za Židove da uče o antisemitizmu i što znači biti Židov. Iako ne živimo u nacističkoj Njemačkoj gdje su ubijali Židove, živimo u svijetu koji je suptilno antisemitski. Bilo da se radi o osudama UN-a ili medijskoj pristranosti prema Izraelu, ili nasilju nad Židovima u današnjoj Europi, mržnja prema Židovima je prisutna. Antisemitizam je suptilan, ali uporan. Židovi vrlo jasno znaju koliki je teret biti Židov. Bez ljepote, bez razumijevanja dobrobiti judaizma, oni će reći: ,,Riješimo se ovoga. Kome ovo uopće danas treba? Želim se izvući iz toga što sam Židov.“

Nakon ovog malo dužeg uvoda sada bih se fokusirao, kako sam najavio, na najbolji način na koji bi Židovi trebali odgovoriti općenito na antisemitizam. Rabin Ken Spiro donosi metaforu o roditeljima koji imaju kćer sa izrazito crvenom kosom, crvenom kao mrkva. Zamislimo da je konačno došao veliki dan kada je ona spremna za polazak u prvi razred, za pridruživanje vanjskom svijetu, za pridruživanje društvu po prvi put. Šaljući je u školu kao i svi mladi roditelji, i oni su se zabrinuto pitali: Kako će biti prihvaćena? Kako će se ona uklopiti? Hoće li biti društveno vješta i imati prijatelje itd.? Dolazeći kući tog dana, uzbuđeno čekaju da čuju o prvom danu svoje kćeri. Ali vide da je shrvana, te je pitaju: ,,Što nije u redu?“ Ona im odgovara: ,,Tijekom odmora sva su mi se djeca rugala. Gledala su moju crvenu kosu i zvala me ,,mrkva'“. Bilo je užasno!“ Roditelji su shrvani. Cijela budućnost njihove kćerke je u pitanje, posebno njeno samopouzdanje. Muči ih što mogu učiniti u vezi s tim? Najlakše i najelegantnije rješenje za ovaj problem je bojanje kose. Neće više biti crvenokosa, bit će brineta. I problem će biti otklonjen! Ali, postoji i drugo rješenje, ali puno teže. Da joj kažu: ,,Čuj, bez obzira na to što kažu o crvenoj kosi, ona ne da nije loša, ona je prekrasna i jedinstvena. Tvoja crvena kosa ima šarma i individualnosti. Ekstravagantna je.“ Roditelji trebaju samo preoblikovati problem. I problema više nema. Jer njezin problem zapravo nije bio problem, nego samo krivo shvaćanje drugih. Zapravo, što je najgora moguća stvar koju roditelji mogu učiniti svom djetetu? Da oboji kosu. Zašto? Jer potvrđujete njezine strahove. Vi joj govorite: ,,U pravu su. Stvarno nešto nije u redu s crvenom kosom. Riješi je se.“ Takva je naša situacija. U jednom smislu, biti Židov je kao roditi se s crvenom kosom. Nije popularno. Ima ljudi koji će nas zbog toga probati poniziti. Osim ako svaki Židov nema snažno razumijevanje značaja biti Židov, tada mu se, po definiciji, neće svidjeti biti Židov. Neće se svidjeti samome sebi. I koji je najbolji način da dobijemo tu alternativnu percepciju biti Židov?

Došli smo do razumijevanja antisemitizma i njegovog uzroka. A rješenje za antisemitizam je potpuno isto kao i uzrok: iako židovske vrijednosti, uvjerenja i svjetonazor uzrokuju antisemitizam, isto tako židovske vrijednosti i uvjerenja će na kraju eliminirati antisemitizam. Poruka koju Židovi nose je recept za pobjedu nad zlom. Što učinkovitije Židovi prenose svoju posebnu poruku, to čine genocid nemogućijim, bilo da je usmjeren protiv Židova ili bilo koje druge skupine. Samo kada se Židovi ponašaju kao Židovi, samo kada je poruka Tore o etici i moralu poznata u cijelom svijetu, možemo se ikada nadati da ćemo doživjeti svijet u kojem je zlo iskorijenjeno. U tome leži izvrsna ironija židovske povijesti. Iako Židovi nisu predstavljali vojnu, političku ili ekonomsku prijetnju i nikada nisu bili više od sićušnog dijela svjetske populacije, uvijek su bili velika sila u očima čovječanstva. Zašto? Zbog poruke koju nose, a to je Tora. Židovske ideje utječu na svijet i strahovito su ga promijenile, ali svijet ne može ispravno apsorbirati poruku ako je njeni Glasnici, Židovi, ne znaju i zbog svog neznanja ili komfora je ne podučavaju. Pitanja ,,Zašto Židovi?“ je apsolutno krivo. Pravo pitanje je zapravo: ,,Zašto biti Židov?“ Odgovor na to pitanje je kritičan ne samo za nas same, za židovski narod, nego u konačnici i za čitav svijet. Kada Židovi moraju živjeti u antisemitskom društvu, u kontekstu prošlosti koja je prepuna antisemitizma, moraju posjedovati snažan unutarnji osjećaj zašto je to što su Židovi smisleno i vrijedno truda, i zašto je to vrijedno napora. I pitanje svih pitanja je, a koji je najbolji način da steknemo pozitivnu, optimističnu percepciju o tome da smo Židovi? Odgovor svih odgovora je očit: židovsko obrazovanje! I zato Vas još jednom pozivam da nam se svake srijede u 13.00 pridružite u Maloj školi Judaizma. Škola je mala, ali je za velike ljude koji uče još veće stvari.

Sve najbolje! Puno zdravlja!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević