B’’H

Šalom Alehem! Baruhim Habaim! Mir s Vama! Puno zdravlja i blagoslova! I sve najbolje u Novoj 2025.

Ovaj tekst pišem prije proslave Hanuke u našoj Općini, te iako nisam ni prorok, a niti vidioc znam da će proslava biti više nego uspješna uz obilje dobrih ljudi, kako domaćih, tako i gostiju, te uz prigodnu Hanuka hranu. Dok će se falafel topiti u ustima vino će nestajati purimskom brzinom, a sve zajedno će biti jedno veliko smisleno transformacijsko iskustvo, kako za svakog od nas, tako i za čitavu zajednicu, uključujući i naše brojne goste, koji će nas počastiti svojim prisustvom.

Ujedno koristim priliku da pohvalim i zahvalim našoj Bibi, Vesni i ostaloj ekipi za trud koji će uložiti kako u pripremu i serviranje, tako i u pospremanju nereda, koji ćemo ostaviti. Znam da je za ovaj put kasno da nas sve zamolim da se potrudimo da ostavimo što manji nered, ali ova molba vrijedi i za ubuduće, jer uvijek moramo imati na umu da je Općina zapravo naša kuća, naš dom, i da bi se sukladno tome trebali i ponašati. A imati dobre manire je ujedno i jedna od osnova Židovstva.

Neke knjige vrijedi pročitati i nekoliko puta. Jedna od takvih je i ,,Jeruzalem“, knjiga koju je napisao Simon Sebag Montefiore, knjiga koja govori o gradu i Hramu, kako Prvom, tako i Drugom. Ta knjiga je jedna od onih koja me čini da promišljam o njihovoj tragičnoj sudbini i neraskidivoj vezi židovskog naroda s B-gom.

Osim dva rabinska blagdana, Purima i Hanuke, talmudski mudraci su nam propisali i pet postova, od kojih su tri vezani uz uništenje Solomonovog Hrama (Prvog hrama).

Prvi od ta tri posta je upravo pred nama. Post Asara Be’Tevet (post 10. dana mjeseca teveta) pada u petak, 10.01.2025. godine ili po židovskom kalendaru 10. teveta 5785. Post počinje zorom (Alot HaŠahar) 10. siječnja u 5.55, a završava dolaskom mraka (Tzet HaKohavim) u 17.06.

Post Asara Be’Tevet obilježava 10. teveta 584. p.n.e. kada su armije babilonskog vladara Nabhadnetzara opkolile Jeruzalem i otpočele njegovu opsadu. Trideset mjeseci kasnije, 17. tamuza 586. p.n.e., zidine Jeruzalema su probijene i 9. ava je Hram uništen, a židovski narod odveden u Babilonsko ropstvo, koje je, prema rabinskoj tradiciji trajalo 70 godina. Giuseppe Verdi je to prekrasno opjevao u jednoj od svojih najboljih opera ,,Nabucco“, a zbor židovskih sužnjeva koji pjevaju pjesmu o slobodi i sanjaju o Izraelu je postao klasika.

Dan kada su probijene zidine i neprijatelj je provalio u grad, kao i dan kada je srušen Hram rabini su također obilježili postovima, post Šiva Asar Be’Tamuz (post 17. tamuza) i post Tiša Be’Av (post 9. ava), a period od tri tjedna između njih (Bein Ha-Metzarim) je vrijeme tugovanja i kontemplacije zbog rušenja kako Prvog (Solomonovog) hrama, tako i Drugog, Ezrinog. 10. teveta obilježavamo kao dan posta, žalosti i pokajanja. Suzdržavamo se od hrane i pića od zore do mraka i čitamo Selihot (određene psalme) i u našu redovnu dnevnu molitvu ubacujemo dodatke koje molimo na dane posta.

Nakon Drugog svjetskog rata religiozni svijet je izabrao 10. teveta kao ,,specijalni kadiš dan“, kada molimo kadiš za žrtve Šoe (Holokausta) kao i za sve one osobe čiji točan dan smrti nam nije poznat, i tako je zapravo 10. tevet postao njihov Jortzajt, njihova godišnjica smrti. U svijesti svakog Židova dan posta bi trebao biti vrijeme preispitivanja, odnosno vrijeme ispravljanja pogrešaka. Ali što se zapravo to dogodilo 10. teveta prije više od 2500 godina što bi mi danas morali popraviti? Ako bolje pogledamo tog dana se zapravo nije dogodilo ništa. Istina, počela je opsada Jeruzalema, ali tog prvog dana nijedan Židov nije stradao niti je učinjena neka veća materijalna šteta. Zašto su talmudski mudraci taj dan smatrali tako tragičnim da su ga proglasili postom i na taj način ga izdvojili za sve buduće generacije? Koju lekciju žele da naučimo?

Početak opsade je bila poruka židovskom narodu, poziv za buđenje, poziv toj generaciji da isprave svoje pogreške. Nisu to učinili i opsada grada je dovela do proboja zidina, rušenja Hrama (hurban) i do Babilonskog sužanjstva (Galut Bavel). I mi smo danas pod opsadom. Većina židovskog svijeta ne da ne živi, nego ne poznaje ni osnove našeg nasljeđa. I rezultati toga su katastrofalni: ogromna asimilacija u dijaspori, a u Izraelu zbrka oko našeg nacionalnog cilja. I koja je tu poruka nama? Da odgladujemo još jedan post i vratimo se u naš prijašnji život?

Što nam talmudski mudraci poručuju? Što Bog želi od nas? Da se probudimo i shvatimo. Kad postoji opsada, obrati pažnju na poruku, ne čekaj na uništenje.

A ako pogledamo svijet oko nas, vidjet ćemo da se opet nalazimo pod opsadom, i to dvostrukom, i iznutra i izvana. Brojni elementi izvana, posebno u Europi i u USA, nam prijete uništenjem židovske tradicije, ali o tome neki drugi put i na drugom mjestu. Puno opasnija je opsada iznutra, a to je nedostatak cijenjenja (prepoznavanja vrijednosti) našeg nasljeđa, što sigurno vodi krajnjem uništenju i našem duhovnom nestanku. I ako svatko od nas ne izgradi hram u sebi, u svojim srcima i svojoj duši, hram koji stoji na čvrstim temeljima naše tradicije, spiritualni (duhovni) holokaust je neizbježan. Zato takvo današnje stanje rabini nazivaju Galut Javan (Grčko sužanjstvo). Rješenje je jednostavno: povećati ljubav prema Tori i njenim vrijednostima, ljubav prema drugim Židovima (posebno zajednici u kojoj živimo), ljubav prema Izraelu i Jeruzalemu. B-g nam poručuje da opsada neće prestati sve dok ne ispravimo svoje greške. Zato lekcija Hanuke o prepoznavanju i prihvaćanju vrijednosti Židovstva u današnjem globalnom svijetu kojim vladaju sekularne vrijednosti, materija i isprazna vanjska ljepota, nikad nije bila aktualnija. U zadnjih 2500 godina nijedna generacija nije bila sličnija Makabejcima nego što je to naša generacija, čak ni generacija Holokausta.

Makabejci su se našli pod opsadom Halenizma, prve globalizacije, a mi pod opsadom današnje globalizacije i svijeta u kojem je jedino mjerilo vrijednosti profit.

U Izraelu pozdrav za post je ,,Com Kal“, što bi trebalo značiti ,,želim ti lagan post“, drugim riječima da nam gladovanje ne padne previše teško. Ništa nije dalje od razloga za post, nego što je ta želja, jer razlog za post nije tjelesno mučenje, nego duhovni smisao, i zato jedni drugima moramo zaželjeti smisleni post, da naš post ima dublje značenje. Židovi ne jedu zato što poste, nego zato što taj dan nemaju vremena jesti, jer su zauzeti puno važnijim stvarima za život nego što je hrana. Trebali bi biti zauzeti esencijom života, samim bitkom, razlogom svog postojanja, a to sigurno nisu ni hrana a ni piće. Iako imamo vjersku obavezu uživati u njima, kao i općenito uživati u svim aspektima života i pri tom još moramo zahvaliti B-gu na tome, ali nikad ne bi smjeli zaboraviti ono zbog čega postojimo, a to je biti biti Goj kadoš i Mamlehet kohanim (Sveti narod i Kraljevstvo svećenika), kojima je B-g zapovijedio podučavati mudrost i svojim primjerom biti svjetlost narodima svijeta. 10. teveta, kad je Nabuhadnecar opkolio Jeruzalem, mi nismo razumjeli poruku.

Da li ćemo je razumjeti danas? Da li ćemo se promijeniti? Da li ćemo se probuditi i suočiti s realnošću? Mora nam biti stalo, jer ako ne uložimo napor to samo znači da nam nije dovoljno stalo. Svi mi imamo snage, svi imamo moć, samo je pitanje da li ćemo ih upotrijebiti.

S obzirom da u siječnju nemamo nijedan blagdan želio bih se i u ovom broju Hadašona posvetiti blagdanu Hanuke, ali ne toliko s halahičke (vjerske) strane, kao ni s povijesne već više s filozofske. Da bi razumjeli dublje značenje blagdana Hanuke sada ćemo zaroniti u njenu povijest na način na koji nas nisu učili u hederu (vjerskoj osnovnoj školi). Talmudski mudraci vrlo malo o Hašmonejcima (Makabejcima) govore u Mišni i Talmudu. U Tanahu (židovskoj bibliji) uopće nemamo nijednu Knjigu o Makabejcima. Prilikom kodificiranja Tanaha one su proglašene apokrifnima te izostavljene iz kodeksa Biblije. Zato su i fokus s vojne pobjede koja se slavila u početku i koja se i danas spominje u molitvi ‘’Al hanisim’’ preusmjerili na priču o čudu jednodnevne posude ulja koja je gorila osam dana.

Tu možemo postaviti i nekoliko pitanja, kao npr. o čemu zapravo blagdan Hanuka govori?

Koje je značenje prvog ideološkog rata u povijesti?

Zašto su se kasnije generacije Židova usredotočile na čudo ulja, a ne na bitku i čudesnu vojnu pobjedu?

Oko čega su se zapravo borili Židovi i Grci?

Postoji uobičajena pogrešna predodžba da je Hanuka bila pobuna protiv grčke okupacije Izraela, ali to nije bio slučaj. Od dolaska Aleksandra Velikog u Izrael do pobune Makabejaca sredinom 2. st. p.n.e. prošlo je više od stoljeća i pol.

Srž pobune nije bila fizička okupacija nego ideologija. Da bismo razumjeli ovu tvrdnju, moramo shvatiti koliko su Židovi bili potpuno različiti ne samo od Grka, već i od cijelog svijeta.

U ovom razdoblju ljudske povijesti svi su narodi bili religiozni, ali sve su religije bile politeističke. Različite kulture i carstva štovali su različite bogove, ali svi su vjerovali da je svijet pun božanstava. Za Grke je Zeus bio bog neba, Posejdon je bio bog mora, a tako je bilo i sa svim drugim silama prirode. Stari Grci su možda štovali drugačije bogove od Egipćana i možda čak smatrali svoje bogove superiornima, ali nikada nisu poricali bogove drugih ljudi. U ovaj golemi politeistički svijet dolazi sićušni židovski narod sa svojim jedinstvenim vjerovanjem u jednog etičkog B-ga, B-ga koji je bio jedini, a ujedno i B-g svega!

B-ga koji je ne samo stvorio svijet (univerzum) nego je ostao i upleten u njemu. Judaizam se radikalno razlikovao od svih drugih religija, a Židovi su odbijali priznati ili štovati bilo koje bogove drugih naroda. Kako je ovo ostatku svijeta izgledalo čudno, bahato i elitistički, nije ni čudo što je to izazvalo sumnju i bijes prema Židovima, posebno među Grcima.

Također moramo naglasiti da Grci nisu bili samo fizički imperijalisti, nego su bili i kulturni imperijalisti. Oni nisu samo osvajali i pokoravali druge narode, oni su izvozili svoju kulturu narodima koje su osvojili, od kojih su mnogi rado prihvatili ono što su smatrali ovom superiornom kulturom. U golemom svijetu grčkih carstava, Židovi su bili jedini odmetnici. Većina Židova odbila je prihvatiti grčke bogove i grčku kulturu. Grci su to smatrali ne samo uvredljivim, već i izdajničkim. Kako možemo vjerovati tim Židovima ako tvrdoglavo odbacuju našu kulturu?

Ovaj sukob kultura i svjetonazora je naposljetku naveo Seleukidsko grčko carstvo da učini nešto što nikada prije nije učinilo: da zabrani i uništi Židovstvo, u pokušaju da Židove nasilno asimiliraju. Grci nisu željeli fizičko uništenje Židova, nego duhovno. Upravo je taj vjerski progon, pokušaj slamanja Židovstva i prisiljavanja Židova na idolopoklonstvo, na kraju omogućio Makabejcima da se otvoreno suprotstavi grčkom ugnjetavanju i povede ustanak.

‘’Čak i ako mu se svi narodi koji žive pod vladavinom kralja pokoravaju i odaberu vršiti njegove zapovijedi, odstupivši svaki od vjere svojih otaca, ipak ću ja, Matatjahu, moji sinovi i moja braća živjeti po Savezu naših očeva s B-gom...

Nećemo poslušati kraljevu riječ skrećući od svoje vjere ni desno ni lijevo.’’

Ako je to slučaj, zašto su oni Hanuku proglasili bezvremenskim blagdanom, koji mi još i danas slavimo i volimo?

Odgovor vjerojatno leži u Menori. Talmud (Masehet Šabat 21b) nas uči kako bi trebalo ispunjavati micvu paljenja svijeća (uljanica) na Hanukiji.

Minimalni zahtjev je jedna svijeća po kućanstvu po svakoj od osam noći. Talmud dalje uči da, ako želite poboljšati učinak, svatko u kući može zapaliti po jednu svijeću svake od osam noći. Konačno, kaže Talmud, ako želite obaviti micvu na najbolji mogući način, upalite jednu svijeću prve noći, dvije druge, tri treće, i tako dalje (prema Hilelovoj akademiji).

Ovo učenje je čudno. Zašto nam Talmud daje ovakve mogućnosti? Hanuka se ne odnosi na vojnu pobjedu ili nacionalni suverenitet. Praznik slavi činjenicu da je u jednom trenutku u povijesti postojala skupina Židova u svijetu koja je napravila sve od sebe kako bi poslala glasnu i jasnu poruku svijetu da se za židovstvo vrijedi boriti.

Taj glasni poziv prenosio se s generacije na generaciju, nadahnjujući Židove u najtežim okolnostima da ustanu i brane židovski narod. Danas se nalazimo u svijetu rastućeg antisemitizma i neobuzdane asimilacije. Makabejac u svima nama trebao bi nešto poduzeti protiv ovih trendova, a ne samo sjediti i čekati da se stvari poprave ili da netko drugi to uradi za nas.

Makabejci su odbili prihvatiti status quo. Otišli su iznad i dalje, spremni odreći se svojih života boreći se za vjersku slobodu i vječne židovske vrijednosti. A budući da su išli protiv svih izgleda, dogodile su se čudesne stvari.

Kada palimo svijeće za Hanuku, ne zadovoljavamo se dovoljno dobrim (jedna svijeća po kućanstvu, svake noći). Ne pristajemo na nešto malo iznad (svaka osoba, jedna svijeća svaku večer). Ne, idemo iznad svega i dalje (svaka osoba dodaje svijeću više svake večeri).

Pokazujemo da želimo biti s Makabejcima iz davnine, da želimo biti Židovi, koji kada je u pitanje židovstvo i njegove vrijednosti, idu iznad svega i još dalje. Sada kada cijenimo što je stvarno iza pobune, razumijemo zašto je to tako.

Vojna pobjeda malenog Izraela nad velesilom Grčkom svakako je bila impresivnije fizičko postignuće, ali simbolizam svjetla Menore seže u srce istinske borbe i stvarne pobjede na mnogo dubljoj razini: Hanuka je bila prvi vjerski/ideološki rat u povijesti. Bila je to bitka poganstva protiv jedine monoteističke vjere čovječanstva. Grci su pokušali uništiti Židovstvo, a ne Židove.

Unatoč ljepoti i sofisticiranosti grčke kulture, njihov je cilj bio ugasiti svjetlo Židovstva, i zato se fokusiramo na ‘’čudo ulja’’ i nazivamo praznik ‘’Praznikom svjetla’’ (Hag haurim). Vojna pobjeda donijela je Izraelu kratku neovisnost, ali to nije dugo trajalo.

Ono što je trajalo, a traje do danas, i trajat će do kraja svijeta, bila je duhovna pobjeda. Svjetla za Hanuku koja nastavljaju jarko svijetliti u najmračnije doba godine predstavljaju pravo čudo, opstanak vjere i naroda koji je preobrazio čovječanstvo i donio svjetlo svijetu i još uvijek ga donosi.

Moramo razumjeti i usvojiti kako poruku događaja 10. teveta, tako i poruku Hanuke i to prije krajnjeg urušavanja. Sad je idealno vrijeme. I ja sam tu da vam pomognem u tome. Iskoristite me.

Prvu priliku imate već u petak, 10.01.2025. na Šabatnoj večeri koja će se održati u 18.00 nakon Kabalat Šabata koji počinje u 17.30.

Također svake srijede imate priliku da uz piće po vašoj želji uđete u tajne Judaizma. Pridružite se našoj Maloj školi Judaizma. Nikad nije kasno!

I za kraj želio bih Vam zaželjeti sve najbolje u Novoj 2025., sve ono što želite za sebe, Neka Gospod u nastupajućoj godini blagoslovi sve naše napore za dobrobit svih nas, naših obitelji i naših zajednica!

Neka nam svaki post kao i svaki dan naših života bude pun smisla.

Vaš rabin Luciano Moše Prelević