B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem! Baruhim Habaim! Mir i blagoslov svima!

Za većinu nas ljetni odmor je završen, iako vrućinama tu najvjerojatnije nije kraj. Tu i tamo poneko će možda uspjeti ,, ukrasti ’’ još poneki vikend u rujnu i skoknuti do mora. Ali to nam sada ne bi trebala biti glavna preokupacija, jer pred nama je najvažniji period židovske godine, period koji će dati ton cijeloj godini i zato ne bi smjeli propustiti ukazanu priliku. Nadam se da smo se svi dobro odmorili, jer pred nama se nalazi čitava serija blagdana, vrhunac židovske godine. Zbog prestupne godine (13 mjeseci) naši veliki blagdani Roš Hašana, Jom Kipur, te Sukot, koji obično padaju u rujnu, ove su godine mpomaknuti za mjesec listopad, tako da nam je čitav mjesec rujan ostao za pripreme za predstojeće blagdane. Židovski blagdani nisu niti komemoracije ili obilježavanje događaja iz prošlosti, već prvenstveno transformacijsko iskustvo kako za pojedinca tako i za čitav narod. Bit svakog židovskog praznika se može iskazati jednom riječju. Glavna tema i Roš hašane i Jom Kipura, točnije čitavog perioda koji je pred nama, je promjena. Promijeniti se i kao pojedinci i kao zajednica, od onoga što smo sada do onoga što bismo mogli biti, u potrazi za svojim „boljim ja“, ili postati ono što smo uvijek željeli biti, ali se nismo usudili probati. Trebali bi postati najbolja verzija sebe. Motiv koji stoji iza te želje za promjenom je odgovornost. Mi smo odgovorni za naša djela i za naše odluke. Ne živimo u vakuumu. Sve što radimo ili kažemo utječe na svijet oko nas (mikro i makro kozmos). Priprema za blagdane počinje u Elulu, židovskom mjesecu koji prethodi Roš Hašani. Prvi dan mjeseca mElula pada 04.09.2024. Mjesec Elul je važan period introspekcije, klarifikacije životnih ciljeva i približavanja Bogu. Jer kad na dan Roš hašane svatko od nas mbude stajao pred B-gom i molio za još jednu godinu života, želimo znati za što molimo. Roš hašana nam pruža potencijal da izaberemo svijet u kojem želimo živjeti. To je dan kojim obilježavamo rođendan čovječanstva, dan stvaranja prvog čovjeka. Život je dar, nismo ništa učinili da ga zavrijedimo. Nemamo nikakvih zasluga za boju kose, očiju ili kože, za mjesto ili vrijeme u kojem smo rođeni. Tu smo, postojimo i sve to nam je dano. No što ćemo učiniti s tim? Sa svim potencijalima koji su nam dani? Bog nam je dao život i potencijale uz mogućnosti da ih ostvarimo, a na nama je da to i učinimo. I kao prvo, moramo izabrati u kojem svijetu želimo živjeti, u onom u kojem ćemo ostvariti sebe ili u onom u kojem nećemo ili nam je zapravo apsolutno svejedno što će biti s nama. Židovska tradicija nas uči da Bog stalno stvara i obnavlja i nas i svijet. Svake nove godine mi se nalazimo u ulozi Adama i Eve. Startamo od nule i čitav svijet je stvoren samo za nas. Što ćemo učiniti sa samim sobom i svijetom? I na Roš hašana se sudi našem izboru, tko smo izabrali biti i što smo izabrali učiniti sa svijetom, u kakvom svijetu smo odlučili živjeti. Kad već govorimo o slobodi izbora, da li se itko od Vas ikad zapitao što je smisao života ili je možda bolje da kažem svrha čovjekovog postojanja? Osim kad je u pitanju film ,,Smisao života’’ (,,The Meaning of Life’’) Monty Pythona. Kad su ljudi pitali jednog mudraca koji je smisao života, on im je odgovorio da život nema smisla, nego da mu svatko od nas mora dati smisao. Nešto slično je mislio i Mark Twain kad je rekao da su u životu svakog čovjeka važna samo dva dana, dan kad smo se rodili i dan kada smo spoznali zašto smo se rodili.

Da sam pitanje o smislu života ili svrsi čovjekovog postojanja postavio rabinima i učenicima ješiva ili bilo kome u ortodoksnom svijetu, uključujući žene i djecu, siguran sam da bih od svakog dobio isti odgovor, nešto u stilu da je smisao ili svrha postojanja učenje Tore, što oni i rade. Ali, na njihovu veliku žalost ja bih im odgovorio da se ne slažem s njima, jer koliko ljudi u svijetu danas zapravo uči Toru? U usporedbi sa svjetskom populacijom jako malo.

Radi se o promilima, ako ne i manje. Također veliki broj ljudi od postanka svijeta do danas nisu nikad ni čuli za Toru. Štoviše ni naši praoci Abraham, Izak i jakov, kao ni naše pramajke Sara, Rivka, Lea i Rahel također nisu usprkos njihovog odnosa s Bogom poznavali Toru. Dakle, prema tome mogli bi kazati da oni nisu ispunili svrhu svog postojanja. Iz toga možemo zaključiti da učenje Tore nikako ne može biti svrha čovjekovog postojanja, jer za B-g svakako ne možemo kazati da je loš gospodar i da je stvorio nešto bez da ima svrhu. Čak i mala bubica ili travka imaju svoj razlog postojanja, koje postižu samim svojim postojanjem. Zato ponavljam svoje pitanje: kako i kada čovjek ispunjava svrhu svog postojanja? Samim svojim postojanjem svakako ne. Židovstvo drži da je B-g stvorio svijet i da ga i dalje stvara ili održava njegovo postojanje. Jedno od imena kojima Židovi nazivaju B-ga je i ,,Makom’’, što znači ,,Mjesto’’, jer svako živo biće, cijeli univerzum treba mjesto da bi postojalo. B-g je jedini koji ne treba mjesto da bi postojao. Primjer židovskog humora. B-g je stvorio sve ono što čovjek nije mogao stvoriti, a čovjeku je kao svom partneru ostavio da nastavi stvarati i upravljati svijetom. Zato za čovjeka kažemo da je su-kreator svijeta. U svijetu oko nas postoje četiri vrste Božjeg stvaranja: 1.) stijene, odnosno neživa materija ili ,,domem’’; 2.) biljke ili ,,comem’’; 3.) životinje ili ,,haj’’; 4.) čovjek ili ,,daber’’. Korijen hebrejske riječi ,,d-b-r’’ znači ,,govoriti’’, ali i ,,stvar’’ (davar). Većina talmudskih mudraca, ali i kasnijih rabina, kažu da riječ ,,daber’’ u ovom slučaju ne znači ,,govoriti’’, nego kažu da na ljestvici B-žjih stvorenja jedino čovjek ima ,,sposobnost slobode izbora’’ (,,Habrirat Hahovšit’’). Prema jednom od najpoznatijih židoskih filozofa i kodifikatora židovskog zakonika Rambamu ,,Celem Elohim’’, odnosno da je ,,čovjek stvoren na B-žju sliku i priliku’’ znači da jedino čovjek ima ,,slobodu izbora’’. I ako je čovjek jedina B-žja kreacija koja ima slobodu izbora, tada možemo zaključiti da je to i razlog za što je stvoren i da svaki put kad biramo između dobra i zla zapravo ispunjavamo svoj razlog postojanja, svrhu svog života. Na hebrejskom to kažemo da biramo između ,,tov ve’ra’’, između dobra i zla. Riječ ,,ra’’ se često krivo prevodi kao ,,zlo’’. Može značiti i dobro, ali u smislu manje dobro od standardno dobrog. Recimo, zamislimo postojanje savršenog zdravstvenog sistema, sa dostupnim lijekom za svaku bolest. Pitanje: da li je to dobro (,,tov’’) ili loše (,,ra’’)? Iako nas naša stvarnost upućuje da kažemo ne da je to dobro (,,tov), nego da je to odlično, prema židovstvu (kabali) to je zapravo loše (,,ra’’). Dobro (,,tov’’) je da bolesti uopće ne postoje, a sada kada postoje dobro je da imamo savršeni zdravstveni sustav i lijek za svaku bolest.

Ovdje bi samo napomenuo da trebamo razlikovati slobodu izbora i onog što preferiramo. Kada ujutro uzmem kavu umjesto čaja to je ono što preferiram. Kad netko bira studirati građevinu a ne pravo, to je ono što preferira. Sloboda izbora je biranje između dobra i zla. Tu se radi o moralnom izboru. I zato za Judaizam kažemo da se radi o etičkom monoteizmu, biranju između dobra i zla, ili nečeg što je manje dobro. Sloboda izbora se sastoji birati svijet u kojem želim živjeti, u biranju moralnih vrijednosti koje ću slijediti u životu. Prema Erichu Frommu krajnji čovjekov izbor je hoće li stvarati ili uništavati, hoće li voljeti ili ne. Do sada smo ustanovili da čovjek biranjem ispunjava svrhu svog postojanja. To nije problem. Problem leži u tom što izabrati kad se nađu u nekoj moralnoj dilemi? Neki to možda rade bacanjem novčića ili možda čitanjem horoskopa. Drugi koristeći tzv. ,,prirodno pravo’’. Gledaju prirodu i životinjski svijet kao pčele ili mrave te kažu da treba biti vrijedan kao oni, a ne lijen kao cvrčak. Ali kako znati što je dobro i kod kojih životinja birati primjer? Jer možda bi od pčela trebali učiti kako se kao pripremu za zimu izbacuju trutove iz košnica. Odradili su svoje i sada su samo teret za zajednicu. Ako bolje pogledamo vidjeti ćemo da ljudi koji se drže učenja prirodnog prava zapravo uzimaju vrijednosti koje i inače cijenimo i kao primjer biramo životinje kojima te vrijednosti pridodajemo. A sad se vraćamo na početak na Toru. Tokom povijesti ljudskog društva razna društva su formirala ono što možemo nazvati ljudski moral. Pojedine ljudske zajednice su određivale što je dobro a što zlo ovisno o mnogim elementima. Tada se dogodila objava na Sinaju. Prije otprilike 3300 godina na Sinaju Bog sklapa Savez sa židovskim narodom, sa svim generacijama od tad pa preko nas danas sve do kraja svijeta, ma što to značilo, te preko Mojsija daje Toru kao uputstvo za upotrebu života. Židovski narod je prepoznao da je u odnosu na ljudski moral Tora objektivna moralna vrijednost te je iskoristio svoju slobodu izbora te ju je prihvatio i na taj način ispunio svrhu svog postojanja i dao si smisao svom životu. Svi židovski blagdani, svaki na svoj način, slave Toru. Pred nama su dva najveća, Roš hašana i Jom kipur. Prema našoj tradiciji Roš hašana je Dan suda (Jom HaDin) na kojem se svakom čovjeku sudi prema njegovim djelima, točnije prema njegovim izborima za slijedeću godinu. U Petoj knjizi Tore B-g pred nas stavlja izbor: život ili smrt, te nas savjetuje da izaberemo život. Recimo da imam zakazan datum suđenja na kojem će se donijeti presuda o mojoj ekonomskoj, zdravstvenoj i uopće egzistencionalnoj budućnosti, koliko vremena bih uzeo za pripreme? Dan? Dva dana? Siguran sam da bi se svatko od nas pripremao tjednima, ako ne i mjesecima. Tog dana se odlučuje hoće li čovjek godinu završiti živ ili ne, hoće li imati poslovnog uspjeha ili ne, kakvog će biti zdravstvenog stanja. Sve ovo i još mnogobrojne stvari od najveće važnosti za ljudski život određuje se na Roš hašana, a potvrđuje na Jom kipur. Kao što i sportaši za svoje oglede s drugim sportašima pripreme počinju mjesecima prije samog takmičenja, tako i mi za svoj ogled sa samim sobom pripreme počinjemo u mjesecu koji prethodi Roš hašana. U mjesecu Elulu počinje period intenzivne introspekcije, klarifikacije životnih ciljeva i približavanja B-gu. To je vrijeme kada razmišljamo o smislu života, to je vrijeme kada se odvajamo od svakodnevnog toka življenja, sticanja materijalnih stvari i trčanja za slavom i čašću. Elul je vrijeme kada zastajemo, uzimamo korak unatrag da promotrimo sebe objektivno i kritički.

Četiri hebrejska slova od kojih je sastavljena riječ Elul (alef, lamed, vav, lamed) su prva slova četiri riječi koje tvore stih ,,Ani le’dodi ve’dodi li” (,,Moj je dragi moj i ja sam njegova’’). To je poznati stih iz ,,Pjesme nad pjesmama” (Šir haširim 6:3) i sumira odnos između Boga i Njegovog naroda. Drugim riječima, mjesec koji prethodi Roš hašana je vrijeme kada se Bog približava svom narodu u želji da nam pomogne stvaranju duhovnije atmosfere s ciljem jačanja želje za Tešuva (pokajanjem i ispravkom pogrešaka). U subotu večer koja pada prije Roš hašana i nastavljajući do Jom Kipura, Aškenazi širom svijeta počinju govoriti Selihot, posebnu seriju molitava s ciljem da nas ,,probude’’ i da nam ukažu na važnost Velikih blagdana, koji su pred nama, te da probude Božju milost. Riječ ,,seliha’’ na hebrejskom znači izvinjenje ili oprost. Nakon prijestupa s pravljenjem Zlatnog teleta, Moše je zamolio B-ga da mu objasni svoje puteve, odnosno da mu pomogne razumjeti kako Bog upravlja svijetom i B-g mu odgovara: ,,Gospod je milosrdan i milostiv B-g, strpljiv, bogat milošću i vjernošću, koji čuva vjernost tisućama, koji prašta krivnju, opačinu i prijestupe” (Knjiga izlaska 34 : 6-7). Ova dva stiha su u našoj tradiciji poznati pod imenom ,,Šaloš esre midot harahamim” (,,13 atributa milosrđa’’) i čine bit Selihot molitvi, kao i molitvi za Jom kipur. Usputna opaska, hebrejska riječ za milosrđe je ,,rehem’’, što je ujedno i riječ za maternicu, jer B-g se odnosi prema nama, kao i buduća majka prema bebi u svom stomaku, štiti je i hrani svim svojim bićem. 13 atributa milosrđa govore o B-žjoj strpljivosti, jer isti B-g koji nas je stvorio s čistim i neokaljanim srcem u svijetu punom mogućnosti da ispunimo svoje potencijale, dati će nam novu priliku, ako smo onu prije propustili. Selihot se mgovore u minjanu i puše se u šofar (od drugog dana mjeseca Elula), čiji ,,plačni glas’’ bi nas trebao probuditi i podsjetiti na Dan suda koji je pred nama i da nas potakne da iskoristimo mjesec Elul za duhovni uspon i osobni rast koliko god to bilo moguće. Također u svakodnevnim molitvama ( jutarnjoj i večernjoj) dodajemo 27. Psalam kojim njegov autor kralj David izražava želju da sve dane svog života provede u Božjoj blizini. Sefardi ovaj psalam dodaju u jutarnjoj i popodnevnoj molitvi. Ako nema minjana onda Selihot govori pojedinac, ali ne govori dijelove na aramejskom jeziku, kao ni 13 atributa mmilosrđa. Ako Roš hašana pada početkom tjedna, kao što je slučaj ove godine m(Erev Roš hašana je u srijedu, 02.10.2024. ), tada Selihot počinjemo prethodnu subotu uvečer (28.09.2024./ 26. elula 5784.) Sefardi svoje čitanje Selihot počinju na Roš hodeš Elul (prvog dana mjeseca Elula), koji ove godine pada u srijedu, 04.09.2024. Najvažniji aspekt mjeseca Elula je pravljenje životnog plana, jer kad dođe veliki dan i svatko od nas stane pred svog Tvorca da zamoli za još jednu godinu života, za novu priliku, poželjno je znati što u biti želimo ili barem ne želimo. Roš hašana je prvi od „Deset dana strahopoštovanja“ (Jamim Noraim) koji završavaju Jom kipurom (Danom pomirenja). Nakon što smo donijeli odluku što želimo od svog života, počinjemo s provođenjem iste. No prije toga se moramo riješiti „stare krame“ mkoja nas priječi u našem naumu da napravimo tešuva (pokajanje) i otpočnemo novi život. I to radimo do Jom kipura, koji je kulminacija rada na nama samima. Ujutro, na dan Roš hašana radimo Hatarat nedarim (poništenje svih obećanja i zavjeta koje smo dali u prethodnoj godini), jer u

Židovstvu obraćamo posebnu pažnju na ono što govorimo. Zato i večernju molitvu za Jom Kipur počinjemo s Kol Nidre (Svi zavjeti), vjerojatno najpoznatijom židovskom molitvom. Glavna micva za Roš hašana je čuti zvuk šofara, koji kroz tri različita zvuka simbolizira tri glavne teme dana:

1. Tekia: jedan dugi jednolični zvuk kojim Boga prihvaćamo za Kralja svijeta;

2. Ševarim: tri zvuka srednje dužine simboliziraju jecaje i plač židovskog srca;

3. Terua: devet kratkih zvukova nas alarmiraju da se probudimo iz spiritualnog sna. Netko mudar je davno rekao da bi se svi židovski blagdani, mbilo biblijski bilo rabinski, mogli opisati jednom jedinom rečenicom: ,,probali msu nas uništiti, nisu uspjeli, i zato idemo jesti“. Iako Roš Hašana nije blagdan vezan uz neki povijesni događaj, jelo je veoma važno, jer uvodni dio mtzv. ,,simanim“ (znaci) su dio Roš hašana molitve i iskazuju našu želju za dobrom i uspješnom godinom. Peče se okrugla hala, koja simbolizira punu godinu i ispunjenje naših želja. Umjesto u sol, kruh (a kasnije i jabuke) umačemo u med simbolizirajući našu molitvu i želju za slatku i uspješnu Novu godinu. Također jedemo i čitav niz jela koje simboliziraju stvari za koje se nadamo da će nam se ostvariti u slijedećoj godini. Još u Talmudu je zapisana čitava lista tih jela od kojih svako jelo nosi svoju posebnu simboliku. Svaka zajednica se drži svog običaja, s time da su neka jela kao jabuke, datule, šipak mi riba zajedničke svima. Iako na prvi pogled taj običaj izgleda kao ustupak nekom praznovjerju, što je židovstvu apsolutno strano, zapravo to nije tako.

Cilj tih jela (simanim) je da nam budu podsjetnik i da zadrže naš fokus na ono bitno, na spiritualni dio Roš hašane. Konzumirajući simanim s pravom koncentracijom i namjerom (kavana) dešava se prava čarolija i jelo dobiva mspiritualnu dimenziju. Materijalno pretvaramo u duhovno. Jedući jela koja za mnas imaju pozitivno značenje, shvatit ćemo da je pravo vrijeme da molimo za dobre i pozitivne stvari. No isto tako ćemo shvatiti da to nije dovoljno, već da moramo proći čitav proces tešuva, od pokajanja pa do ispravljana učinjenog. Običaj naše Općine je da u Sederu za Roš Hašana kao simanim jedemo okruglu halu umočenu u med, jabuke, datule, šipak, mrkvu i ribu. O simbolici same hrane ćemo više govoriti na samim večerama za Roš Hašana pa ovo shvatite kao svojevrstan poziv. Također je običaj da jedan drugog pozdravimo riječima Lešana tova (Za dobru godinu!) ili Šana tova umetuka (Želim dobru i slatku godinu)! Dani pred nama, Roš hašana i Jom Kipur, u sebi sadrže potencijal da se promijenimo i počnemo iz početka.

Nismo osuđeni da vječno slijedimo određeni put. B-g nam je dao sposobnost i mogućnost, ako to sami izaberemo, da se promijenimo. Ljudi često tom procesu prilaze površno ili forme radi, ali naša tradicija naglašava da je prilika dana samo onima koji misle ozbiljno i sve čine čista srca, a blagdani pred nama i dolazak u Općinu i Sinagogu mogu biti prvi korak na tom putu.

Zato mi je čast sve Vas pozvati u Palmotićevu 16 u srijedu, 02.10.2024. u 19.00 sati na večernju molitvu i prvu svečanu Roš hašana večeru koja će početi u 19.30, te

u četvrtak, 03.10.2024. u 18.30 na molitvu i na drugu svečanu Roš Hašana večeru koja će početi u 19.00 sati. Druga večera je zamišljena da bude za obitelji s djecom.

Ujedno Vas pozivam na oba dana Roš hašana, kako u četvrtak, 03.10.2024., tako i u petak, 04.10.2024. na jutarnju molitvu (trebamo minjan), koja počinje u 09.00, a uključuje i čitanje Tore, puhanje šofara (roga) i jutarnji kiduš. U pozivu je naglasak na sve, jer židovski su blagdani prvenstveno kolektivno transformacijsko iskustvo i najbolje se doživljavaju u obiteljskom okruženju. Uvijek naglašavam da je naša Općina jedna velika obitelj, mišpaha, i svatko tko izostane osiromašiti će sebe, a i sve nas ostale.

ŽELIM SVIMA SRETNU I SLATKU NOVU GODINU!/ ŠANA TOVA UMETUKA!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević