B’’H

Dragi prijatelji, Šalom alejhem! Mir s nama, puno zdravlja i blagoslova svima nama! Gorki mjesec hešvan je za nama. Nekako smo preživjeli ovaj mjesec bez ijednog blagdana. Dani su sve kraći, a noći sve duže. Vrijeme je pomalo sumorno, a i zahladilo je, ali to je zapravo dobar znak, siguran znak da se blagdan Hanuka približava. To je vjerojatno najljepši, i uz Pesah najpoznatiji židovski blagdan, blagdan u kojem naši najmlađi, a i svi oni koji se tako osjećaju, najviše uživaju.

Židovstvo je jedinstveno po svom pretvaranje prirode u povijest. Izuzetak su dva rabinska blagdana, Purim i Hanuka, te Tiša B’av i ostali postovi. Hodočasni blagdani Pesah, Šavuot i Sukot uspijevaju spojiti poljoprivredno (vrijeme žetve) i povijesno značenje svakog godišnjeg doba, povezujući prošlost i sadašnjost, prirodu i povijest. To je moguće zato što Židovstvo na prolaženje vremena gleda dvojako, kao kružno, ali i pravocrtno. Ako vrijeme promatramo kružno vidjet ćemo da se svaka stvar stalno ponavlja, jedno godišnje doba zamjenjuje drugo, i svake godine se taj ciklus ponavlja, ponavljao se prijašnjih godina, a i ponavljat će se do kraja svijeta. To Knjiga propovjednikova (Kohelet) sažima stihovima: ,,sunce se diže i onda zapada i vraća se na mjesto odakle se diže...i nema ništa novo pod suncem.“ Drugi način promatranja vidi vrijeme kao pravocrtno. Ono se ne vrti u krugu već je svaki dan sasvim novi i nikad prije nije postojao. Svaki dan nije samo još jedan dan, već sasvim novi dan, a ovaj mjesec nije samo još jedan mjesec u stalnom ponavljanom izmjenjivanju godišnjih doba, nego je to sasvim nova stranica vremena koju treba ispisati. Kružno kretanje vremena je značajka prirode (žetveni ciklusi), dok je pravocrtno gledanje značajka povijesti. Veličina Tore je što čini da hodočasni blagdani uspijevaju spojiti oba pogleda na vrijeme, svijet prirode i svijet povijesti, te tako žetvu ječma spaja s Izlaskom iz Egipta (Pesah), žetvu pšenice s Objavom na Sinaju i dobivanju Tore (Šavuot) i jesenju berbu s četrdesetogodišnjim boravkom židovskog naroda u pustinji (Sukot). Hanuka i Purim su blagdani gdje Talmud prenosi zbiljski povijesni događaj u mitsku povijest i nastavlja povezivati povijesno utemeljeni obred (paljenje hanuka svijećica) u prirodni krug. To je zapravo kontrapunkt židovskom opoviješćivanju prirode. Neki bi rekli da ne poštivajući to pravilo Hanuka ga zapravo potvrđuje. Tu više ističem Hanuku u odnosu na Purim, jer blagdan Hanuke je ukorijenjen u nizu vojnih pobjeda židovske vojske pod vodstvom Jude Makabejca nad grčkom vojskom u 2. st.p.n.e. Povijesne okolnosti u vezi Purima nisu toliko poznate. Bez Hanuke povijest svijeta ili barem zapadnog svijeta bi izgledala sasvim drugačija, zapravo je ni ne možemo zamisliti, jer pobjeda Makabejeca Židovima je omogućila očuvanje židovstva, što je kasnije dovelo do nastanka kršćanstva i Islama. Ukratko, bez Hanuke ne bi bilo ni Božića, zato je nekako zgodno da ove godine prvu svijeću palimo baš na Božić. Hanuka počinje 25. dana židovskog mjeseca kisleva i traje osam dana do 3. teveta. Hanuka traje jednako i u Izraelu i izvan njega. Ove godine prvi dan

Hanuke pada u četvrtak, 26.12.2024./ 25. kisleva 5785., a zadnji, osmi dan također u četvrtak , 02.01.2025./ 02. teveta 5785., što znači da prvu svijeću palimo u srijedu, na Erev Hanuku, 25.12.2024./ 24. kisleva 5785., a zadnju, osmu, također u srijedu, 01.01.2015./ 01. teveta 5785.

Riječ ,,hanuka” se s hebrejskog jezika obično prevodi kao ,,posvećenje”, u ovom slučaju posvećenje Hrama. Postoji i izraz ,,hanukat habait“, koji prevodimo kao ,,posvećenje kuće’’. Međutim riječ ,,posvetiti“ u drugim jezicima, pa i hrvatskom, se razlikuje od hebrejske riječi hanuka. Posvetiti znači nešto proglasiti posebnim ili izuzetim od običnog. Hebrejski korijen za riječ ,,svet“ je K-D-Š (kadiš, kiduš, mekadeš). Zašto su onda talmudski mudraci blagdan nazvali Hanuka? Korijen riječi hanuka je H-N-H (K) i znači podučavati, odgajati (,,hinuh“) i dodavati vrijednost preko one koje je dala sama priroda.Zato su rabini u slučaju posvećivanja Hrama (ili kuće) izabrali riječ ,,hanuka’’, jer posvetiti židovski dom ili Hram, kao Božju kuću, na hebrejskom znači djelovati tako da se uspostavi njihov jedinstveni značaj i ukazuje na njihovu trajnu i jedinstvenu funkciju. Hanuka je praznik kojim prvenstveno obilježavamo vojnu i ideološku pobjedu nad sirijsko-grčkim režimom i ponovnim posvećivanjem Hrama u Jeruzalemu 165 g.p.n.e., kada se prema rabinskoj predaji desilo ,,čudo ulja” i jednodnevna mjerica ulja je gorjela osam dana, dok Kohanim (svećenici) nisu proizveli nove količine košer ulja. Da bi obznanili to ,,čudo“ (,,Pirsumei Nes“), talmudski mudraci su u stojeću molitvu Amida dodali dodatak ,,Al hanisim“ (,,Na čudima....“), a jutarnjoj molitvi (šahritu) su dodali poseban Halel (psalme od 113 do 118, u molitveniku dr. Šalom Freibergera na 282 str.), kojima slavimo i zahvaljujemo Bogu te naredili paljenje uljanica (svjećica) tijekom svih osam dana blagdana. Prije nego nastavim priču o Hanuci, želio bih probati odgovoriti na pitanje: koje je najosnovnije, odnosno najfundamentalnije židovsko vjerovanje?

Brojni turisti hrle u Rim i obilaze mnogobrojne antičke spomenike. Jedan od najpoznatijih je Titov slavoluk, koji slavi sve njegove pobjede nad narodima i zemljama koje je pokorio i osvojio, a posebno njegovo osvajanje Jeruzalema 70 god. n.e. i uništenje II Hrama. U slavoluk je uklesan poznati prizor židovskog naroda djelomično odvedenog u rimsko ropstvo, dok je ostali dio prisiljen otići u egzil (galut), koji je trajao skoro 2000 god., a prema nekim rabinima traje još i danas. U rabinskoj literaturi se naziva ,,Galut Javan’’, jer grčko osvajanje Izraela spajaju sa rimskim u jednu povijesnu cjelinu. Prizor na slavoluku prikazuje pobjedničku paradu u kojoj zarobljeni Židovi na svojim leđima, kao simbol poraza i poniženja, nose rimski ratni plijen, u kojem se ističe hramsko zlatno posuđe i zlatna Menora. Menora je sedmerokraki zlatni svjećnjak koji je u Hramu bio simbol Božanske prisutnosti u svijetu.

Pažljivom promatraču prizor židovskog naroda, koji odlazi u galut (egzil) i koji je u rimskim očima kao čin krajnjeg poniženja prisiljen na svojim leđima nositi Menoru, zapravo će izgledati kao Božja poruka židovskom narodu, da se ne boji, i da će Božja prisutnost (Šehina ) uvijek biti s nama, i ma gdje god bili, Bog će uvijek biti s nama. I to što je trebalo biti poniženje židovskog naroda, simbol poraza, pretvorilo se u sasvim nešto suprotno, proizvelo je sasvim drugačiji efekt i dalo je židovskom narodu nadu da će Bog uvijek i svugdje biti s nama. Kad bi pitali ljude koje je najfundamentalnije židovsko vjerovanje, najvjerojatnije bi većina odgovorila da je to vjerovanje u B-ga (ili spoznaja da B-g postoji), ali je to zapravo pogrešan odgovor.

Da, spoznaja da postoji B-g je fundamentalna za Judaizam, ali tu ima puno više.Nije da mi ne vjerujemo u postojanje B-ga, ali mi vjerujemo u B-ga kojem je stalo, koji brine, koji voli svakog pojedinca na ovom planetu, koji teži odnosu s njim ili njom i da svaka osoba ima svrhu na ovom svijetu, ima razlog postojanja.Najbolji dokaz za tu ideju nam je prva Božja zapovijed, koja glasi: ,,Ja sam Gospod,tvoj B-g, koji te je izveo iz Egipta“ (Izl: 20:2). B-g se nije predstavio kao Tvorac svijeta, nego kao B-g povijesti, onaj koji je židovski narod izveo iz Egipta i oslobodio ga ropstva i patnje, kao netko tko brine o svom narodu. Ako malo pažljivije pogledamo priču o Hanuci vidjet ćemo da je to židovsko vjerovanje toliko razbjesnilo Grke (odnosno Heleniste, otuđene Židove), da su u potpunosti željeli ukinuti Židovstvo. Nažalost toga ima i danas, čak i u samom Izraelu. Za razliku od Purima, gdje je Haman želio Židove uništiti fizički, Grci su nas željeli uništiti duhovno. Pod prijetnjom smrtne kazne zabranili su učenje Tore i svu židovsku vjersku praksu, s posebnim naglaskom na brit mila (obrezivanje). Većina grčkih filozofa je vjerovala u neku ideju boga, među njima i najpoznatiji Aristotel, koji donosi ideju o Nepokretnom pokretaču. Ali ono u čemu se njihov pristup razlikuje od židovskog je u pitanju da li mi kao ljudi imamo sposobnost i mogućnost ostvariti odnos s Njim, da li možemo transcendirati (izdići se iznad) materijalni svijet. Grci su mislili da to nije moguće, da to nije u ljudskoj prirodi. I zato su Grci, prema midrašu (Berešit Raba 2:4), kad su osvojili Izrael, prisiljavali Židove da se zakunu da ,,nemaju udio u Bogu Izraela“.

Nisu tražili da se odreknu vjerovanja u B-ga, nego da se odreknu ideje o imanju odnosa s B-gom. To je bilo bazično neslaganje helenističke (grčke) misli i Židovstva. Židovsku misao da B-g brine o ljudima Helenisti su vidjeli kao glavnu prijetnju njihovom društvenom uređenju i vjerovanju, jer ako Bog brine o nama, tada On računa na svakog od nas, a ako Bog računa na svakog od nas, tada svatko od nas ima slobodu izbora, ali i odgovornost za svoje izbore i tada sve nije dopušteno, jer postoje etičke granice. To židovsko vjerovanje je osnova ,,etičkog monoteizma“, koji su Židovi dali svijetu, ali i glavni uzrok antisemitizma i svih pogroma, koje smo kroz povijest pretrpjeli i čiji vrhunac je bio Holokaust kao spoj Purima i Hanuke, odnosno kompletno fizičko i duhovno uništenje židovskog naroda. Talmudski rabini grčku invaziju nazivaju mrakom (hošeh) (midraš Berešit Raba) i postavljaju pitanje, što se čovjeku dešava kad se nađe u mraku, kakvi ga osjećaji obuzimaju? Prvenstveno se osjeća sam i dezorijentiran. I to je bila grčka poruka, da je svatko od nas sam na svijetu. Priča o Hanuci je židovski trijumf, pobjeda židovskog svjetonazora nad grčkim.

Pobjeda male vojske Makabejaca protiv ogromne grčke imperije je bila očito demonstracija ideje da se Bog upliće u stvari čovječanstva i čudo ulja, koje je gorjelo osam dana, iako je trebalo gorjeti samo jedan, je talmudski način da nam saopće tu ideju i da fokus s vojne pobjede usmjere na nešto puno trajnije i duhovnije. Možda se takav način skretanja fokusa s vojne pobjede na nešto duhovno i zato trajnije čini čudan i stran današnjem čovjeku, čak i Izraelcima. Posebno naglašavam Izraelce, jer slijedeću priču sam čuo od njih tijekom svojihrabinskih studija.

Godina je 1967. i Izrael očekuje združeni napad armija svih svojih susjeda. U zemlji vlada očaj i strah, očekuje se novi Holokaust. I tada se događa čudo i izraelska armija u ,,šestodnevnom ratu’’ uništava neprijateljske vojske i ostvaruje veličanstvenu pobjedu. Izraelom je zavladala euforija i svi su, ali baš svi, u tome vidjeli ,,B-žju ruku“. Religiozni Židovi su mislili da je Mesija pred vratima i zbog toga su promijenili neke religiozne propise. Čak je i Moše Dajan, zakleti ateista, rekao da je puna dva dana vjerovao da postoji B-g, jer ni prema jednoj vojnoj doktrini tako mala vojska nije mogla ne samo pobijediti nego i uništiti tako velikog i jakog neprijatelja. Ali ljudski karakter je takav da je većina Izraelaca nakon nekoliko tjedana zaboravila na B-ga i svoje osjećaje te počela veličati i slaviti izraelsku vojsku i apsolutno se pouzdavati u nju. I što se dogodilo? Katastrofa! Jom Kipurski rat 1973.godine kada je izraelska vojska dobila po nosu i teškom mukom obranila Izrael. Kao dobri poznavatelji ljudskog karaktera (jer kako kralj Solomon kaže u ,,Propovjedniku“: ,,nema ništa novo pod suncem“), kasniji talmudski mudraci dolaze s pričom o ,,čudu ulja“ i daju Hanuci sasvim drugu dimenziju. Usput bih želio naglasiti činjenicu da Židovstvo ne slavi nijednu vojnu pobjedu niti veliča nekog ratnika, štoviše u mesijanskom dobu uopće neće biti oružja, nego će svo oružje biti pretvoreno u plugove. Židovska tradicija Mojsija ne naziva ni Osloboditeljem ni nekako drugačije nego jednostavno Moše Rabenu, Mojsije naš učitelj. Ideja Menore, tog simbola Božje prisutnosti u svijetu i Njegovog stalnog odnosa i nama, ima za cilj da bude stalan podsjetnik da ostanemo vjerni i autentični našem fundamentalnom vjerovanju. Glavna židovska poruka svijetu je da Bog ima odnos sa svakim pojedincem, da svi mi, svatko od nas je došao na ovaj svijet s razlogom (prvenstveno da ispuni svoje potencijale) i da svaki pojedinac ima sposobnost povezati se s Bogom (što samo ovisi o pojedincu, jer je On otvoren za sve ljude). Ovo vjerovanje je ono što nas je očuvalo i vodilo u mračnim vremenima naše povijesti, jer smo znali da ako B-g brine, tada uopće nije važno kako su teška vremena kroz koja prolazimo, jer je sve moguće, čak i da narod malen brojem, rasut po svijetu, proganjan i mučen, ne samo da može preživjeti, nego čak ima i sposobnosti i snage promijeniti svijet u procesu približavanja većine čovječanstva u vjerovanje B-ga Abrahama, B-ga koji želi odnos sa svojom kreacijom. Menora nas podsjeća da usprkos tami i kaosu postoji i svjetlo u mraku i da mrak nije ništa drugo, nije vrijednost za sebe, nego samo odsutnost svjetla. I koliko god nam ludo i nevjerojatno zvučala ideja da Tvorac svijeta brine o nama, Hanuka, paljenjem svijeća Hanukije, svake godine dolazi da nas tome podsjeti i poduči. Prema slovu zakona micva je upaliti svaki dan samo jednu svijeću po kući (danas po domaćinstvu) i pali je muškarac, otac obitelji, a ne žena, jer paljenje Hanuka svijeće je jedina zapovijed koja se istovremeno odnosi na kuću i domaćina. Žena, domaćica, pali svijeće za Šabat i blagdane, jer je njihova intencija da daju svjetlost prema unutra, dok muškarac pali Hanuka svijeće jer je njihov cilj emitirati svjetlo prema vani. Zato se i mjesto postavljanja svijeća za Šabat i blagdane razlikuju, od mjesta za hanukiju. Svijeće za Šabat i blagdane se stavljaju na mjesto gdje će najbolje bacati svjetlo na cijelu trpezariju. Hanukija bi se trebala postaviti ispred ulaza u kuću na suprotnu stranu od mezuze. Ali nije ostalo samo na jednoj svijeći dnevno, nego je zbog želje za uljepšavanjem te zapovijedi (,,hidur micva“) ideja evoluirala u paljenje po jedne svjećice više svaki dan (Hilel: osoba u svom životu svaki dan treba duhovno rasti i sazrijevati). Tako je nastao poseban svijećnjak, koji je nazvan Hanukija i koji ima devet svijeća, od kojih osam mora biti na istom nivou, a deveta mora biti na neki način odvojena. Ta se svjećica naziva šamaš (pomoćna), jer služi da s njom upalimo ostale.

Tijekom vremena u aškenaskoj tradiciji se razvio običaj da svaki član domaćinstva pali svoju vlastitu Hanukiju, a u sefardskoj da se pali jedna Hanukija za cijelu obitelj. Micva je upotrijebiti Hanukije s maslinovim uljem, jer obznanjujemo ,,čudo ulja”, ali je sasvim u redu upotrijebiti i obične svijeće.

U oba slučaja trebamo paziti da količina ulja ili veličina svijeća budu dovoljne za minimum 30 minuta gorenja. Svijeće najranije palimo u sumrak (ove godine u 16.20) ili kad padne mrak (u 16.50). Vrijeme paljenja svijeća je dato u Hadašonu.

U Općini smo običavali paliti Hanukiju u sumrak, a u kući najbolje ih je paliti kad se sakupi cijela obitelj. To doprinosi obiteljskoj atmosferi i povećava micvu ,,objavljivanja čuda”. Svijeće se mogu upaliti i kasno u noć, sve dok su ukućani budni. U petak na Erev Šabat Hanuka svjeće moramo upaliti prije

Šabatnih (ove godine prije 16.00), a u subotu uvečer poslije završetka Šabata (ove godine poslije 17.09). Najbolje mjesto za paljenje Hanukije je ispred ulaznih vrata kuće, na lijevoj strani (mezuza je na desnoj strani i tako smo okruženi s micvama). I to je običaj u Izraelu.

U Europi se razvio običaj paliti Hanukiju u prozoru koji gleda na ulicu, a u slučaju opasnosti, može i unutar stana na komodi ili stolu.

Nakon paljenja svijeća Hanukiju ne smijemo micati dok svijeće ne izgore, a nakon 30 min svijeće se mogu i ugasiti (osim na Šabat), jer s time smo ispunili micvu ,,objavljivanja čuda”. Unesimo nešto židovsko u svoj dom. Svijeća dnevno i par krafni može donijeti veliku promjenu u našim životima. Plamen Hanuka svijeće nas povezuje sa svim Židovima svijeta, nešto kao kad stavimo prst u more i tako se povežemo s cijelim svijetom. Upalimo je i postanimo dio velike i jedinstvene obitelji. Redoslijed aktivnosti prilikom paljenja Hanuka svijeća je slijedeći: prvu noć stavljamo prvu svijeću na desnu stranu Hanukije u odnosu na onog koji je pali.

Zatim palimo šamaš, te govorimo blagoslove (prvu noć sva tri blagoslova, ostalih noći samo prva dva). Nakon govorenja blagoslova šamašom palimo svijeću za prvi dan. Ostale dane dodajemo po jednu svijeću više svaki dan. Svijeće stavljamo s desne strane hanukije prema lijevoj strani, a palimo ih uvijek s lijeve strane prema desnoj. Svaki dan je isti redoslijed: prvo stavimo šamaš, zatim Hanuka svijeće s desne strane prema lijevoj.

Upalimo šamaš, kažemo blagoslove te šamašom upalimo svijeće. Prvo palimo krajnju lijevu svijeću, pa zatim ostale s lijeve prema desnoj strani. Nakon paljenja svijeća pjevamo tradicionalnu pjesmu Maoz Cur i jedemo sufganijot (krafne, fritule) i igramo dreidl (sevivon, zvrk) sa djecom.

Običaj je da se djeci kao poklon daju manje sume novca (Hanuka gelt). Budući da Hanuka slavi čudo ulja tijekom blagdana tradicionalno se jede hrana pržena na ulju, kao latkes (palačinke od krumpira i luka koje se prže na ulju, a zatimposlužuju s umakom od jabuka), sufganijot (krafne punjene želeom), blintzes (tanke palačinke omotane oko slatkog nadjeva od sira i pržene) ili kugel (slatki ili slani puding od krumpira ili rezanaca od jaja).

Djeca međusobno ili s roditeljima igraju dreidel. Riječ dreidel vuče porijeklo iz jidiša, hebrejski naziv je sevivon. To je četverostrani zvrk, kojem je sa svake strane ispisano po jedno hebrejsko slovo: nun, gimel, hej i šin. Slova zajednopredstavljaju hebrejsku frazu ,,Nes gadol haja šam”. Ova fraza znači ,,Tamo se (u Izraelu) dogodilo veliko čudo.” Kako je u vrijeme grčke okupacije djeci bilo zabranjeno učenje Tore, učili bi sakriveni u pećinama. Ako bi naišla grčka patrola, djeca bi sakrila spise, izvadila dreidel i počela igrati. Igrajući se danas s našom djecom ili međusobno, sjećamo se i iskazujemo poštovanje toj hrabroj djeci. Igra je jako jednostavna i zato je zaigrajte. Broj osoba nije ograničen. Svaki igrač na početku dobije jednak broj čokoladica ili bombona i stavi ulog u sredinu, po jednu čokoladicu. Svaki put kada ste na redu, zavrtite zvrk. Zavisno od toga na kom slovu se dreidel zaustavi, ili dobijate ili morate dati svoj ulog: nun – ništa; igrač ne dobija ništa; gimel – sve; igrač dobija sve iz uloga; hej – pola; igrač dobije pola uloga (ako je u ulogu neparan broj, tada igrač uzima pola plus jedan); šin – dodaj; igrač treba dodati jedan ,,novčić” (bombon ili čokoladicu) u igru.

Ukoliko više nemate bombona, ili ispadate iz igre ili možete zamoliti suigrače za pozajmicu. Pobjednik je igrač koji osvoji sve. Mogu se kupiti čokoladice u obliku novca.

Kao što smo rekli, Hanuka se slavi paljenjem jedne svijeće prve noći, dvije druge noći i tako dalje, sve dok osme konačno na Hanukiji ne gore svih osam svijeća.

U najtamnije doba godine svjetlo Hanuke donosi poruku nade potlačenima i potištenima, poruku svjetla koje pobjeđuje tamu, poruku da čak i malo svjetla razgrče mnogo mraka.

Uvijek imajmo na umu da mrak zapravo ne postoji, odnosno da je mrak samo odsustvo svjetla i zato je glavni zadatak židovskog naroda biti svjetlo svim narodima svijeta. Danas svijet izgleda kao posebno mračno mjesto, zato nas pozivam sve da paljenjem Hanuka svjećica u svojim domovima razbijemo mrak i osvijetlimo svijet, jer on treba naše svjetlo.

Detaljno uputstvo s blagoslovima za paljenje Hanuka svijećica kao i Hanuka komplet (hanukija i svijećice) možete dobiti u Općini, ili od mene ili će biti na stoliću ispred Ureda općine ili porte.

Svi židovski praznici, a prvenstveno rabinski, Hanuka i Purim, naglašavaju važnost židovskog jedinstva općenito, a posebno zajednice u kojoj živimo i zato mi je čast i veliko zadovoljstvo pozvati nas sve kao i članove naših obitelji i na Hanuka zabavu koja će se održati u subotu, 28.12.2024., trećeg dana Hanuke, kada ćemo poslije zajedničkog paljenja 4. Hanuka svjećice uživati u prigodnom programu, druženju te delicijama iz naše kuhinje.

FREILIH HANUKA!/ HANUKA SAMEAH!/ SRETNA HANUKA!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević