Iz rabinova pera

B’’H

Dragi prijatelji, Šalom Alehem, Baruhim Habaim! Mir i blagoslov svima nama!

Mjesec rujan je skoro za nama, DOR je pred nama. Ali, to nam ne bi trebala biti glavna preokupacija, jer pred nama je najvažniji period židovske godine, period koji će dati ton cijeloj godinu i zato ne bi smjeli propustiti ukazanu priliku. Osim ,,uobičajenih” praznika Roš hašane i Jom kipura, tu su i sedam dana Sukota, te Šmini aceret i Simhat Tora. Pred nama je najvažniji period židovske godine, period koji bi trebao dati ton cijeloj 5785. godini i zato ne bi smjeli propustiti ukazanu priliku. Iako je to početak židovske kalendarske godine, to je ujedno i njezin vrhunac te ćemo zato ponoviti neke stvari. Roš Hašana i Jom Kipur su nam B-žji dar, tijekom kojih nam je dana prilika svake godine iznova, da ostvarimo odnos s Bogom, da „izbrišemo povijest“ kao da nikada nije postojala i da započnemo ispisivati prazne listove nove knjige. No povijest se ne briše automatizmom. Proces brisanja i promjene počinje unutar nas samih, s osjećajem dubokog žaljenja i kajanja za učinjena (ne)djela i s iskrenom odlučnošću da ih više nikad ne ponovimo. No naša unutarnja želja i odlučnost u Židovstvu nije dovoljna ukoliko su (ne)djela, ili čak samo misli, bila uperena protiv druge osobe. Tada čovjek mora pristupiti svakoj osobi kojoj je učinio nešto nažao (bilo djelom ili riječima), ispričati se i ispraviti učinjeno. U Talmudu mudraci iznose ideju da je ,,tešuva” (pokajanje, novi početak, mogućnost novog početka) stvorena prije stvaranja svijeta. Drugim riječima, da je ideja pokajanja, ideja da možemo promijeniti sebe i svoj put sastavni dio B-žjeg stvaranja svijeta i svijet ne bi mogao postojati bez nje. Naša tradicija nas uči da je Roš Hašana upravo to vrijeme kad svatko od nas ima priliku vratiti se Bogu, učiniti tešuva, pokajati se i započeti sve iz početka. U rabinskoj literaturi i liturgiji, Roš hašana je opisana kao Jom Hadin (Dan suda) ili Jom Hazikaron (Dan sjećanja) ili pak Jom Terua (Dan puhanja u šofar). Na ovaj dan stojimo pred nebeskim sudom, otvaraju se knjige života i smrti i mi iznosimo svoju priču i tražimo život i u sljedećoj godini. No, čemu se zapravo sudi? Našim djelima ili pak nečem drugom? Većina ljudi, uključujući i brojne rabine, ustvrdit će da se sudi našim djelima. No to bi bio pogrešan odgovor. To je jedna od najčešćih pogrešaka koje činimo u razumijevanju Roš Hašana.

Ne sudi se našim djelima, nego nečem sasvim drugom. Odgovor na to nam daje Mahzor (Molitvenik za Roš hašana). Što bi očekivali da ćemo moliti na dan našeg suda? Svi bismo očekivali da ćemo iznositi svoju obranu, posipati se pepelom i moliti za milost. No ako otvorimo Mahzor vidjet ćemo da nema ni riječi o tome.

To radimo na Jom kipur, jer je to dan iskrenog pokajanja koje iskazujemo govoreći Vidui (Priznanje) nabrajamo sve ono što smo u protekloj godini činili kao pojedinci, kao zajednica i kao narod u cjelini i traženjem B-žje milosti neprekidnim ponavljanjem Slihot (13 Božanskih atributa milosti). Na Roš Hašana uopće ne molimo za sebe niti za židovski narod, već molimo za cijeli svijet. Roš Hašana obilježava rođendan cjelokupnog čovječanstva. Tora, govoreći o stvaranju prvog čovjeka, kaže da je on stvoren na sliku i priliku Boga. Židovska tradicija drži da to znači da čovjek ima slobodu izbora i da je to ono što ga čini drugačijim od svih ostalih živih bića. Naša djela nisu predeterminirana ni od strane Boga niti društvenih snaga, već imamo slobodu izabrati, no i obavezu snositi odgovornost za posljedice izbora. Na Roš hašana mi slavimo svoju čovječnost upražnjavajući slobodu izbora. Židovska tradicija nas uči da Bog stalno stvara i obnavlja i nas i svijet. Svake nove godine mi se nalazimo u ulozi Adama i Eve. I mi i svijet. Što ćemo učiniti sa samim sobom i svijetom? Na Roš hašana se sudi našem izboru. Tko smo i što smo izabrali biti i što smo izabrali učiniti s našim svijetom?

U kakvom smo svijetu odlučili živjeti? Roš hašana je prvi od „Deset strašnih dana“ (Jamim Noraim) koji završavaju Jom kipurom. Nakon što smo donijeli odluku što želimo od svog života, počinjemo s provođenjem iste. No prije toga se moramo riješiti „stare krame“ koja nas sprječava u našem naumu da napravimo tešuva i otpočnemo novi život. I to radimo do Jom kipura, koji je kulminacija rada na nama samima. Svi držimo da je Jom kipur dan posta i većina Židova bez obzira na stupanj religioznosti na taj dan posti, što bih također nazvao jednom vrstom zablude, jer prema riječima jednog starog rabina koji je običavao govoriti: „Ja ne postim na Jom kipur, ja samo nemam vremena jesti jer radim na samome sebi.“

Zato se za Roš Hašana trebamo pripremiti što bolje možemo. Pripreme počinju mjesec dana ranije. Čitav mjesec elul je mjesec duboke introspekcije, klarifikacije životnih ciljeva i približavanja B-gu. Da bi na sam dan Roš hašana znali što je najbolje za nas. Čitav elul izgovaramo posebne molitve (selihot) i svaki dan nakon jutarnje molitve pušemo u šofar kako bismo ostali fokusirani na naš cilj.

Pripreme se intenziviraju zadnje subote pred Roš hašana, kad Aškenazi govore slihot. Ujutro, na dan Roš hašana izvodimo Hatarat nedarim (pravno poništenje svih obećanja i zavjeta koje smo dali) jer u Židovstvu obraćamo posebnu pažnju na ono što govorimo. Glavna micva za Roš hašana je čuti zvuk šofara (ovnujski rog), koji kroz tri različita zvuka simbolizira tri glavne teme dana: 1.Tekia –dugim zvukom (1 zvuk) prihvaćamo Boga za kralja svijeta; 2. Švarim – srednjim zvukovima (3) simboliziramo jecaje i plač židovskog srca; 3. Terua – kratki zvukovi(9) alarmiraju nam da se probudimo iz spiritualnog sna. Centralni dio

Roš hašana je blagdansko jelo. Peče se okrugla hala, koja simbolizira punu godinu i ispunjenje naših želja. Umjesto u sol, kruh (kasnije i jabuke) umačemo u med simbolizirajući našu molitvu i želju za slatkom i uspješnom novom godinom. Također jedemo čitav niz jela koja simboliziraju stvari za koje se nadamo da će nam se ostvariti u slijedećoj godini. Još u Talmudu je zapisana čitava lista tih jela od kojih svako jelo nosi svoju posebnu simboliku. Svaka zajednica se drži svog običaja, s time da su neka jela kao jabuke, datule, šipak ili riba zajedničke svima.

Iako na prvi pogled taj običaj izgleda kao ustupak nekom praznovjerju, što je židovstvu strano, zapravo tome nije tako. Cilj jela je da budu podsjetnik. Jedući jela koja za nas imaju pozitivno značenje, shvatit ćemo da je pravo vrijeme da molimo za dobre stvari. No isto tako da to nije dovoljno, već da moramo proći čitav proces tešuva, od pokajanja pa do ispravljanja učinjenog. Običaj naše

Općine je da u Sederu (redoslijedu) za Roš hašana jedemo okruglu halu umočenu u med, jabuke, datule, šipak, mrkvu i ribu. O simbolici određene hrane te samom redoslijedu ćemo puno više govoriti tijekom same svečane večere i zato vas sve pozivam da dođete. Samo vas molim da se prije javite Saši u naš ured.

Sada bih vam skrenuo pažnju na sadržaj mahzora, molitvenika za Velike blagdane, kako zajednički nazivamo Roš hašana i Jom kipur. Molitvenik za Velike blagdane naglašava teme Dana strahopoštovanja, introspekcije i pokajanja. Židovski molitvenici za Velike blagdane sadrže širok dijapazon jedinstvenih molitava sakupljenih u poseban molitvenik poznat kao ,,mahzor“. U daljnjem tekstu donosim nešto kao vodič za neke od glavnih molitvi za oba blagdana. Roš Hašana je dan otvaranja sudskog procesa (Jom hadin): ,,Oglasio se veliki šofar.

Čuje se tihi tihi glas. Ovog dana su čak i anđeli uznemireni, obuzeti strahom i drhtanjem izjavljuju: ,,Sudnji dan je ovdje!“ Glasnim i trubećim glasom, kantor opisuje zvuk šofara, a zatim tiho i nježno opisuje ,,tihi, tihi glas“. Ova dirljiva rečenica iz ,,musafa“ (dodatne molitve) daje ton Velikim blagdanima. To je dihotomija koja se uvijek iznova ponavlja kroz liturgiju Dana strahopoštovanja (Jamim noraim). Ovih dana pjevamo o Bogu kao Kralju, Sucu i veličanstvenom Vladaru svijeta koji nam sudi, dok se u isto vrijeme pozivamo na Božje milosrđe (rahamom) i dugogodišnju tradiciju oprosta, uspoređujući Boga s pastirom koji štiti stado. Roš hašana je prvi Dan suda. U liturgiji vidimo da se to odigrava u broju referenci na Boga kao Suverena, Vladara i kao najrazboritijeg Kralja. Dodaci i različiti naglasci počinju već na početku šahrita (jutarnje) službe, riječju ,,Hameleh“ (Kralj), jer jedna od glavnih tema Roš hašane je Boga prihvatiti kao Kralja. Iako se te riječi pojavljuju i u liturgiji šabatnog jutra, na Roš hašanu i Jom Kipur one su istaknute na takav način da drugi kantor započinje samu službu za šahrit snažnom notom na samoj riječi ,,Kralj!“ (Hameleh!). Struktura jutarnje službe na Roš Hašana slična je službi tijekom tjedna i šabata. Međutim, dodatni pijutim (liturgijske pjesme) kao što je ,,Le’ejl Oreh Din“ (Bogu koji sjedi na sudu) ili ,,Adonai Meleh!“ (Gospod je kralj!) dočaravaju ozbiljnost s kojom bismo pristupili suđenju s pravim sucem. Interesantno je i koje tekstove čitamo na Velike blagdane. Čitanje Tore na Roš hašana je iz priče o Izakovom rođenju, opisujući Božju dobrotu dajući dijete Abrahamu i Sari u njihovoj starosti (Postanak 21). Drugoga dana čitamo priču o vezivanju Izaka (,,žrtvovanje Izaka“), koja završava ovnom kao njegovom zamjenom (Postanak 22). Šofar koji je uz jabuke i med jedan od glavnih simbola Roš hašane smatra se podsjetnikom ovog ovna. Najpoznatiji pijut oba blagdana je ,,Une’tane tokef“, o kojem sam u jednom od prethodnih Hadašona (rujan 2018.) detaljno pisao. Glavna tema pijuta je: tko će živjeti, a tko umrijeti tijekom naredne godine, a o čemu će biti odlučeno na ovu Roš hašanu? Tu židovsku liturgijsku pjesmu (pijut) je obradio i Leonard Cohen u svojoj poznatoj: ,,Who by Fire?“ (,,Tko će putem vatre?“). Kao što nam nastavak pijuta Une’tane Tokef govori, na Roš hašana smo upisani u knjigu života, dok se na Jom kipur presuda, odnosno knjiga, pečati. Ovi jednostavni stihovi otvaraju nam mogućnost tešuve (pokajanja) i razmišljanja o našim prošlim djelima i budućim izborima i odlukama. Une’tane Tokef se recitira i na službu za Roš hašana kao i za službu na Jom kipur kao uvodni pijut u ,,Kedušu“ (Posvećenje) kao ,,kedušat hajom“ (doslovno ,,svetost dana“) u musafu amida. Ključna linija ove molitve slijedi nakon dugog retoričkog dijela u kojem se pitamo tko će od naše Zajednice biti ovdje i sljedeće godine, odnosno koliko će ih nestati, a koliko će biti uzdignuto? No, napominje autor piuta da čak i oni kojima je presuđeno najgore mogu se pouzdati u Božju milost jer ,,pokora, molitva i dobra djela mogu poništiti žestinu presude”. Najpoznatije obilježje bogoslužja za Roš hašanu je šofar (ovnujski rog). Postoje dva niza zvukova šofara svakog dana blagdana, prvi nakon čitanja iz Tore, a drugi isprepleten s tri jedinstvena odjeljka u musafu poznatim kao Malhujot (Kraljevstvo, stihovi se odnose na Božje kraljevstvo), Zihronot (Podsjećanje, jer dan kada nas se Bog sjeti obično znači preispitivanje naših postupaka i odluka, odnosno Dan suda) i Šofarot (Zvuk šofara, stihovi se odnose na šofar). To su tri glavne teme službe za Roš hašana. Svaki od ovih odjeljaka sadrži deset stihova o svakoj od tema. Malkhujot sadrži stihove koji podsjećaju da je Bog Kralj, Zikhronot sadrži reference koje podsjećaju da nas se B-g sjeća po dobru, a Šofarot daje citate u kojima se čuje šofar, kako u prošlosti, tako i u budućnosti, najavljujući buduće iskupljenje. Zvuk šofara prošaran je kroz svaki od ova tri molitvena dijela, pokazujući se kao dio same molitve. Ova tri odjeljka, jedinstvena za Roš hašana, odražavaju tri središnja načela judaizma:

1. Prihvaćanje B-ga kao Kralja svemira; 2. Priznanje da Bog intervenira u svijetu kako bi kaznio zle i nagradio dobre; 3. Priznanje da je Bog otkriven u davanju Tore na Sinaju i da će se ponovno objaviti na kraju dana. Ako bismo izdvojili jedan pijut kao arhetip teologije Roš hašane, mogli bismo izabrati ,,Le’ejl oreh din“ (Bogu koji sjedi na sudu). Pjesma počinje izjavom da Bog ,,ispituje sva naša srca” i stoga je uvijek upoznat s našim najtajnijim mislima i strahovima. Pjesma dalje kaže da Bog suzbija gnjev na sudu tako da će, bez obzira na mračnu prirodu naših tajnih grijeha, Bog suzbiti svoj gnjev otkrivajući ih. Završava objavom da B-g djeluje sa suosjećanjem, prihvaća Božje podanike i čuva one koji ljube Boga.

Iz ovoga učimo da čak i dok Roš hašana nazivamo ,,Jom hadin” (Dan suda), možemo očekivati kraj procesa u kojem ćemo biti voljeni, prihvaćeni i koji će nam naši promašaji, da ne kažem grijesi, biti oprošteni. Sveukupna teološka poruka koju nam naši talmudski mudraci i kasniji rabini kroz liturgiju Roš hašane žele prikazati je da ,,još uvijek imamo nade“. Zapravo čitava naša prošlost nas uči da stalno postoji nada. Ako Roš hašana promatramo kao prvi dan našeg sudskog procesa, onda bismo isto tako trebali vidjeli Jom kipur kao dan kada nam se izriče presuda. Napetost raste kako se bliži Sudnji dan, a to se može vidjeti i u liturgiji. Večer Jom kipura počinje nekoć kontroverznom molitvom, ,,Kol Nidre“ (Svi zavjeti), koja je od tada postala simbol svečanosti dana. U ovoj molitvi, ponovljenoj tri puta, molimo da nam budu oprošteni svi zavjeti i zakletve koje smo dali tijekom godine, kako bismo mogli ući u ovu nadolazeću godinu s čistim listom, oproštenjem za sva obećanja koja smo možda nenamjerno prekršili . Mnogi su rabini ovo smatrali nepotrebnim odrješenjem koje bi ljude moglo navesti na grijeh tako što će u budućnosti suviše lako prihvatiti svoje zavjete. No, ova se molitva već tada pokazala toliko popularnom i snažnom u narodu da je postala središte blagdana. Sada ćemo se s par rečenica pozabaviti s onim što bi svatko od nas trebao postići tijekom i posebno na kraju ovih 10 Strašnih dana (Jamim noraim), a to su ispovijed i oprost, odnosno kroz ispovijed bi trebali doći do oprosta. Svaka od pet službi na Jom kipur uključuje u sebi dio poznat kao ,,Selihot“(molitve za oprost), kao i dio koji se zove ,,Vidui“ (ispovijed). Selihot uključuje osnovno priznanje grijeha (promašaja), izraze našeg kajanja i razmišljanja o Božjoj naravi koja nam oprašta. Recitiramo 13 atributa Božjeg milosrđa, koji su preuzeti iz molitve koju je Mojsije izgovorio u Tori (Izlazak 34).

U njoj tvrdimo da je B-g suosjećajan, strpljiv i pravedan. U Vidui je uključen i molitva ,,ašamnu“ (griješili smo), koji je abecedni akrostih različitih grijeha (promašaja) koje smo počinili. Govorimo u prvom licu množine, jer iako svaki pojedinac možda nije počinio svaki od nabrojanih specifičnih grijehe, ali kao zajednica sigurno jesmo, a naše su sudbine isprepletene, posebno na ovaj dan. Također čitamo ,,Al het“, molitvu koja na sličan način navodi prijestupe koje smo učinili tijekom godine. Ova dva odjeljka najbolje odražavaju teologiju dana, a to je da se nalazimo u stanju samorefleksije. Priznajemo svoje grijehe u potpunosti, pa se čak u znak pokajanja stojeći pogrbljeni udaramo u prsa. Stavljamo svoje sudbine u Božje ruke jer Bog je ,,Tov v’salah“ (Bog je dobar i prašta). Služba za musaf za Jom kipur se razlikuje od musafa za Roš hašana po tome što ne dodajemo Malkhujot, Zihronot i Šofarot, već umjesto toga uključujemo odjeljak o ,,Avoda“, opisu rituala koje je izvodio Veliki svećenik (Kohen hagadol) u Hramu na

Jom kipur. Dodajemo i dio poznat kao martirologija, svečani dio u kojem se prisjećamo desetorice mučenika koji su ubijeni na najbrutalnije načine od strane rimskih okupatora Izraela, dajući svoje živote, izjavljujući i živeći javno svoju vjeru. ,,Ne’ila“ je posljednja, peta, služba na Jom kipur. ,,Nei’la“ doslovno znači ,,zaključavanje“ (vrata) te oslikava sliku zatvaranja vrata raja, dajući hitnost našim molitvama i našoj potrebi za pokajanjem i oprostom. Službu za Ne’ila započinjemo s pijutom koji od Boga traži da nam ,,otvori vrata“ te nas pusti da uđemo kako bismo mogli uložiti zadnju i konačnu žalbu prije nego što B-žja odredba bude zapisana i zapečaćena. Kao i na svim službama sastavni dio Nei’la službe je i tiha (šuteća) molitva amida, koju kantor ponavlja. Tijkom Nei’la službe jezik našeg obraćanja Bogu se mijenja i više ne molimo da budemo ,,zapisani “u knjigu života, nego umjesto toga govorimo o ,,pečaćenju presude“. Posljednji dio Nei’la uključuje recitaciju Šema (,,Čuj, Izraele...“), nakon čega slijedi tri puta glasno govorenje ovih redaka: ,,Baruh šem k’vod....“ (,,Blagoslovljeno neka je Božje ime...“) i sedam puta ,,Adonai Hu HaElohim (,,Gospod je naš Bog”). Nei’la, kao i cjelokupnu službu za Jom kipur, kao i 10 strašnih dana (Jamim noraim) završavamo dugim zvukom šofara. Čitav period od početka mjeseca elula počinjemo s kajanjem i strahopoštovanjem, a završavamo ga s prihvaćanjem naše presude i tvrdnjom da je ,,Gospod naš Bog“, moćan, sveznajući i, naravno, suosjećajan.

Za Roš hašana bi se trebali pripremiti što bolje možemo. Ali sve svoje izbore trebamo učiniti iz ljubavi prema sebi, a ne iz straha, jer je to jedini način da ne naškodimo sami sebi i onima koje volimo. Svi se sjećamo dirljivog romana Ernesta Hemingwaya ,,Kome zvono zvoni“, koji je za naslov i moto svog djela uzeo misao Johna Donna da ,,nijedan čovjek nije otok i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni, jer tebi zvoni“, i zato nemojte ostati kući za predstojeće blagdane, kao i za sva druga buduća događanja u Općini, nego se pridružite i osjetite Ljubav, jer smo svi mi jedna velika obitelj, jedna velika Mišpaha. Talmud traktat Sanhedrin 27b i traktat Šavuot 39a u slobodnom prijevodu kaže su svi Židovi odgovorni jedan za drugog (,,kol Jisrael arevim ze laze“). Drugim riječima ne možemo uspjeti jedni bez drugih. Proslave blagdana zapravo daju sliku svake zajednice i ukazuju na njenu budućnost. Proslave Pesaha i Roš hašane bi rekle da je manje više sve u redu s našom Zajednicom. Članovi se u velikom broju skupe oko stola, u nešto manjem u Sinagogi, ali Jom kipur ukazuje na ozbiljan problem i zato upućujem molbu svima, a posebno muškim članovima da svojim prisustvom u Sinagogi na Jom kipur pokažu da naša Općina ima budućnost. Za kraj, uspoređujući židovsku i grčku mitologiju glede vatre, kao simbola razvoja civilizacije i s tim u vezi odnosa B-ga i čovjeka, želim nam dati temu za promišljanje i diskusiju tijekom Roš hašana večere. U grčkoj mitologiji Prometej krade vatru bogovima s Olimpa i zato bude vječno kažnjen, dok u židovskoj, prema Talmudu traktat Avoda Zara 8a, Bog daje vatru Adamu i Evi, koji simboliziraju čitavo čovječanstvo.

Dani pred nama, Roš hašana i Jom kipur, u sebi sadrže potencijal da se promijenimo i počnemo iz početka. Nitko nije osuđen da vječno slijedi određeni put. Bog je svakome dao sposobnost i mogućnost, ako to sam izabere, da se promijeni. Ljudi često tom procesu prilaze površno ili forme radi, ali naša tradicija naglašava da je prilika dana samo onima koji misle ozbiljno i sve čine čista srca, a blagdani pred nama i dolazak u Općinu i Sinagogu su prvi korak na tom putu i znak da mislimo ozbiljno.

Zato mi je čast sve Vas pozvati u Palmotićevu 16, u srijedu, 02.10.2024./ 29. elula 5784. u 19.00 sati, i u četvrtak, 03.10.2024./ 01. tišria 5785. u 19.00 sati na večernju molitvu i svečanu Roš hašana večeru; te u četvrtak, 03.10.2024./ 01. tišria 5785. u 9.00 sati, i u petak, 04.10.2024. / 02. tišria 5785. u 9.00 sati na jutarnju molitvu (trebamo minjan), čitanje iz Tore, puhanje šofara i jutarnji Kiduš raba (veliki kiduš) za Roš hašana; te u petak, 11.10.2024./ 09. tišria 5785. u 18.30 sati na Kol nidre i večernju službu za Jom kipur, i u subotu, 12.10.2024./ 10. tišria 5785. u 9.00 sati na jutarnju molitvu za Jom kipur (trebamo minjan), čitanje iz Tore, Mazkir i Musaf, i u 17.30 sati na popodnevnu službu i čitanje Knjige o Joni te na Arvit, Havdala i prekid posta uz kolače i tople napitke; da zajedno probamo izgraditi bolji i slađi svijet, naglašavam SVE, jer židovski su praznici prvenstveno kolektivno transformacijsko iskustvo i najbolje se dožive u porodičnom okruženju. A naša zajednica je jedna velika porodica, ,,Mišpaha“ i svatko tko izostane osiromašit će sebe, a i sve nas ostale.

ŽELIM SVIMA SRETNU I SLATKU NOVU GODINU I DA SVI BUDEMO ZAPISANI I ZAPEČAĆENI ZA DOBRO!

ŠANA TOVA UMETUKA. LEŠANA TOVA TIKATEVU VETEHATEMU

G’MAR HATIMA TOVA!

SRETAN SUKOT! HAG SUKOT SAMEAH!

DA NAM HRANA BUDE UKUSNA, A PORCIJE VELIKE! MIR I BLAGOSLOV SVIMA!

PUNO ZDRAVLJA I DOVOLJNO NOVCA! PARNASA TOVA!

Vaš rabin Luciano Moše Prelević